2018/03

(1988., Zagreb) po zanimanju je edukacijski rehabilitator. Ulomkom iz romana „Gorimo (ali ne boli više)“ ušla je u finale izbora za nagradu "Sedmica&Kritična masa" 2015.godine. Ulazi u širi izbor nagrade "Sedmica&Kritična masa" 2017. ulomkom iz romana "Ovo nije putopis o Americi", a bila je polaznica Booksine radionice pisanja proze, pod mentorstvom Zorana Ferića.
Objavila poeziju na Kultipraktik.org. Napisala priču u sklopu projekta „Kronike iz Martićeve“, objavljeno na booksa.hr.
 
SNJEGULJICA I ŠEST PATULJAKA
 
Jest, imala je tu crnu kosu i bijelu put, imala je čak i onu haljinu sa nabubrenim lažnim bicepsima i strukom za ugušit se, i vinske obraze i sve to, ali nije imala sedam patuljaka u svom životu. Ostala je bez jednog. Naime, kad je privremeno boravila u njihovoj kućici, jedan od patuljaka zaratio je sa lugarom. Ni manje ni više, zbog jednog stabla koje navodno nije bilo za rezanje. Prema lugarevim riječima, stablo je trebalo poživjeti još dva mjeseca prije nego što će se dokraja osušiti i tek onda biti spremno za rušenje. Patuljak je pak s druge strane smatrao da napola osušeno stablo ionako neće više rasti te je pogodno za rušenje, naročito pred zimu kada im je trebalo drvo za ogrjev.

Snjeguljica je odlučila prezimjeti u kući patuljaka, te se nadala povoljnom ishodu ovog problema sa stablom te je, razumljivo, priželjkivala njegovu konačnu smrt sušenjem, kako bi patuljci poživjeli grijući se još jednu zimu. Patuljak je čekao da se stablo osuši do kraja da ga može srušiti. Lugar nije odustajao od svoje zabrane da se stablo ne smije srušiti ranije. Tehnički gledano, to stablo je bilo napola mrtvo, ali je lugar, optimističan kakav je bio, s druge strane doživljavao stablo kao napola živo.

I dok je snjeguljica živjela sa svojih šest patuljaka, ovaj jedan je čekao pod stablom. Snjeguljica nije slutila što će se desiti jednog prohladnog kasnojesenskog jutra, tog kobnog jutra kada je lugar ipak odlučio odsjeći to stablo jer je i njega pritisla skorašnja zima, te je uzeo pilu i krenuo rezati, ne primijetivši patuljka koji je zaspao na jednoj grani, te je i njega razrezao skupa sa stablom i pretvorio u trupac.

Snjeguljica nije nikada saznala pravu istinu o ovome slučaju. Imala je previše svojih briga oko maćehe i njenih kćeri i obiteljska situacija opterećivala ju je toliko da nije imala snage istražiti okolnosti smrti patuljka. Lugaru je bilo toplo čitave zime, a patuljci su kratko oplakivali svog brata, misleći da je smrzao bdijući nad, odnosno, ispod onog stabla. Kako se njima ne bi dogodilo isto, to jest kako se ne bi smrzli, a i kako bi izbjegli probleme sa lugarom, odlučili su sebi zasaditi stablo da ga mogu iskoristiti za ogrjev za nekih dvadesetak godina. Snjeguljica im je pružila podršku u njihovom naumu koliko je mogla, obzirom da se nije baš osjećala dobro, naime najela se nekih jabuka pa je osjećala nadutost. Strpjet će se svi zajedno dok stablo ne naraste pa da imaju drvo za zimu. Dotle su se stiskali, i bilo im je dobro. Osim kada Snjeguljicu ne bi, što zbog haljine, što zbog čudnih jabuka, stisnulo u želucu.
 
 

 Festival se odvija zahvaljujući potpori
Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba i
Ministarstva kulture Republike Hrvatske

 

Back to top