2018/02

ima dvadeset godina, završila je srednju ekonomsku školu, voli pisati i nada se jednoga dana objavljivanju. Trenutno piše dva romana, jedan na hrvatskom, drugi na engleskom.
 
 
ŠUTI
 
Osmogodišnja Ela i njena mama stajale su u busu. Na stanici je ušla grupa ljudi, a među njima je bila žena odjevena u široku odjeću i s maramom oko glave tako da joj se samo lice vidjelo. 
Ela je gledala u nju neko vrijeme, a onda upita majku: ''Mama, zašto ona teta ima zamotanu glavu?''
''Šuti'', prosikće ova umjesto odgovora. 
 
Nakon škole, na vratima se pojavila Ela, a na licu joj je bio tužan izraz. 
''Što je bilo?'' upita je mama. 
''Jedan dečko mi je rekao da sam kučka, ja sam mu na to rekla da odjebe pa me je gurnuo i sada me boli ruka na koju sam pala.''
''Nisi mu smjela to reći'', odluči mama. ''Slijedeći put kada ti nešto bezobrazno kaže, ignoriraj ga. Kada ti bilo tko nešto ružno kaže, šuti od njega.''
 
Ela je stajala na dvorištu sa ocem i čekala majku da dođe da mogu ići kući. Bili su upravo na sestričninoj rođendanskoj zabavi, a tamo se nalazila i djevojčica zvana Glorija. Ona se glasno smijala Eli kada je ova                slučajno prolila sok po sebi, poslije joj rekla da je glupa i čudna i ostaloj djeci rekla da bi bilo bolje da se ne druže s njom. 
''I kako ti je bilo?'' pita ju otac. 
''Lijepo. Samo je ta Glorija prava glupača.''
''Šššššššššššššš!'' zacvili on s prstom na ustima, uputivši paničan pogled prema balkonu gdje su se nalazili ljudi koji su je možda čuli. ''Šuti!''
 
U posjetu su došli rođaci i dok su svi sjedili za stolom i ručali, ispitivahu Elu kako joj je u šestom razredu. 
''Baš je dobro'', reče ona. ''Imamo jednoga dečka koji zna raditi mađioničarske trikove. Može napraviti da kovanica nestane! A kad netko izvuče kartu, uvijek zna koju je izvukao, a da je niti ne pogleda!''
''To je baš zanimljivo!'' zadive se svi. 
''A jedna cura je došla iz Australije. Tamo se rodila i išla u školu do sada. Kaže da je tamo jako vruće i da Božić slave na plažama, kao da je ljeto.''
''To je baš zanimljivo!'' opet se zadive svi.
''Imamo i jednu curu koja uvijek negdje putuje kada su praznici'', pričala je dalje. ''Ali ona mi nije tako draga. Stalno mi nešto odbrusi i smijulji se kada god nešto kažem. Uvijek ima namazanu šminku na očima,                obično bijelu ili zelenu. I već ima i plave pramenove. I voli nositi usku i kratku odjeću. Zapravo je prava drolja.''
''Sram te bilo!'' zaviče mama groženo. 
''Ti to ne smiješ reći!'' poviče jednako zgroženi tata. 
''Da to za nikoga više nisi rekla!''
''Ima da šutiš!'' reče joj otac.
 
Ela se, sada srednjoškolka, vozila u busu zajedno sa svojom prijateljicom. Bus je bio krcat ljudima. Ela u jednome kutu primijetila kako neki postariji čovjek stišće neku djevojku, kojoj je očito bilo neugodno, ali se            nije mogla nikamo maknuti zbog gužve. 
Ela je gurnula laktom prijateljicu i pokazala na njih. 
Ova je slegnnula ramenima i odmahnula rukom. ''Šuti. Što te briga.''
Nakon nekog vremena, Ela se opet vozila u busu, ovoga puta polupraznom. Neki muškarac joj se približio i počeo ju pritiskati o zid. Ona se probala izmigoljiti, ali on ju je slijedi, pa je na kraju, Ela brže izašla na                slijedećoj stanici, koja nije bila njena. Mogla ga je istući sa kišobranom ili ga ispsovati, ali smatrala je da je bolje da šuti. Tako su smatrali i drugi putnici koji su se što su više mogli trudili gledati kroz prozor i praviti            se da se ništa ne događa. 
 
Ela i njena cimerica su hodale hodnikom do svoga stana. Kada su stigle do predzadnjih vrata, mogle su čuti udarce, ženski glas kako zapomaže i srditi muški glas kako prijeti da će je razbiti. 
''Da nešto napravimo?'' pita ju cimerica zabrinuto.
''Ne'', odbije Ela odmah. ''Nećemo ništa time postići. Samo ćemo si dovesti nevolje na vrat.''
''Ali trebale bi barem nešto reći.''
''Ne'', odmah reče Ela. ''Nemoj ništa reći. Šuti. Nije tvoja briga.''
 
Na sunčanoj terasi kafića, pile su kavu i jele kolače Ela i njena osmogodišnja kćer. Nakon nekoga vremena na susjedni stol je sjela žena sa kapom na glavi. Ubrzo ju je skinula, jer je bilo vruće, otkrivajući ćelavu                glavu. 
Elina kćer pokaže na nju i pita: ''Mama, zašto ova teta nema kose?''
''Šuti'', odmah joj reče majka. 
 

 Festival se odvija zahvaljujući potpori
Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba i
Ministarstva kulture Republike Hrvatske

 

Back to top