2017/15

(1990)., diplomirala hrvatski jezik i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Splitu. Bila članica uredništva časopisa za književnost The Split Mind.
Proza objavljena u časopisima Fantom Slobode, Zarez, The Split Mind, Mogućnosti i na internetu (KnjiževnostUživo, Avlija, elektronički časopis Libartes); poezija objavljena na FictionPlaygrounds, Zvona i Nari i Kultipraktik.
 
Zakon ulice

Stao je ispred njega. Bili su toliko blizu jedno drugome da su im se nosevi gotovo doticali (a nijedan nije imao dugi nos). Zatim je, nazovimo ih Čarli i Bill, Čarli uporno gledao u Billa, kao da nastoji upiti njegov hladan ali zbunjen pogled. Ogledavanje, usprkos dojmu, nije dugo potrajalo. Čarliju se trznulo rame – spremao se zamahnuti svojom lijevom šakom na ukrućenog Billa. Nažalost, Bill to nije primijetio (možda je bio glup ili čak kratkovidan – tko zna, postoji bezbroj mogućnosti) i zato se u idućem trenutku zanjihao kao boksačka vreća i zajauknuo od bola (a zna se da muškarci teško podnose bol). Sad je čak i ličio na boksačku vreću – oko i područje oko njega su bili jarko crveni. Jadan Bill! Rado bih navijao za njega, ali trebam biti nepristran i napokon dovršiti ovu scenu kako sam i zamislio na samom početku, prije nego što sam upoznao Billa i Čarlija (pisati u muškom rodu, kako nefeministički!).

No, da nastavimo...
Sreća je jadnom Billu itekako okrenula svoja zamamna leđa. Ohrabren sve plavljom šljivom na Billovom oku, Čarli je sve brže izmijenjivao ruke. Lijeva, desna, desna, desna, lijeva, desna, lijeva, ne, ustvari desna – tako su se brzo izmjenjivale Čarlijeve ruke da ni sam ne mogu pratiti. Imaš dojam kao da su Čarlijeve ruke žive pa se jedna s drugom natječu koja je brža i koja će zadati jači udarac (a zna se da su lijevo i desno od pamtivijeka smrtni neprijatelji).
Susret Čarlijevih ruku i Billova svjetloputog krvavog obraza je proizvodio gadljiv zvuk, tup i nalik pljusku – pljus, pljus, pljus. I toliko je bio glasan da su mi uši od njega pucketale – puc, puc, puc. Čarliju je lice ispunjavao sve širi zubati osmijeh i isprekidano je dahtao. Znači li to da će se Čarli ubrzo umoriti i prestati? Znam što ćete (ako uopće postojite) reći: „pa ti si pisac, ti stvaraš te glupe likove! Ali, vjerujte mi kada kažem da ni ja sam ne znam! Stvar je u tome da sam šugav pisac koji ni vlastite likove ne zna kontrolirati. Eto, sad kad sam priznao meu culpu, možemo li nastaviti?

Iscrpljeni se Bill nije lako dao. Još je stajao na nogama. Bio je gotovo pa ukorijenjen u kvrgavi pločnik, presavijen u struku kao vrba pod naletom bure. I on je dahtao, ali prigušenije – rukama je zaklonio svoje krvavo i izobličeno lice... Ispričavam se što opet moram prekidati priču, ali ne mogu se prestati smijati. Pa cijela je ova scena tako komična! Ne mogu vjerovati da mi je izmakao ovaj detalj: visokog Billa širokih ramena i volovskog vrata mlati maleni Čarli s tijelom dvanaestogodišnjaka! Tko bi rekao da ta dva pruta mogu izobličiti ono volovsko lice! Začuje se žamor. Ljudi su se počeli okupljati. Formiraju krug oko Čarlija i Billa. Izborana starica u roza trenirci s crnom vrećom punoj plastičnih boca prebačenoj preko ramena, mladi bradonja u kariranoj košulji i pokidanim trapericama sa svojom djevojkom – tamnoputom plavušom gotovo nepostojećih obrva u pripijenoj cvjetastoj haljini, ekipa srednjoškolaca sa blještećim mobitelima ispruženima ispred sebe uvis i napokon ja koji zapravo nisam tu, ali se to sve događa u mojoj glavi, tako da sam zapravo ipak tu. Netko je zaviknuo. U idućem je trenutku nešto rozo skočilo na Čarlija. Ona stara baba je bogme u formi za svoje godine. Čarli ju nikako nije mogao skinuti sa sebe. Napokon se dosjetio da ju zgrabi za kosu. Povukao ju je za kosu tako jako da joj je skinuo periku s glave. –Kjaaaaa – zakriči baba, očekivano, glasom neke ptičurine i otrči u obližnji haustor.

Nova misao je preletjela Čarlijevim licem. Spusti ruke na koljena i svom snagom lijevom rukom zvizne Billa u trbuh. Gad! Izmorio se od šaketanja i sad je dokrajčio jadnog Billa na ovako kukavički način. Svi smo, a ja pogotovo, jer nisam mogao predvidjeti da će ovo pasti Čarliju na pamet, zajedno s Billom ostali bez daha. Baš kao da nas je Čarli tim posljednjim udarcem zbrisao s lica Zemlje.
 

 Festival se odvija uz potporu Gradskog ureda za kulturu, sport i obrazovanje Grada Zagreba

 

Back to top