2017/05

(Split, 1983.) završila je "Kineziološki fakultet". Piše poeziju i prozu. Ozbiljnije se počela baviti pisanjem početkom 2014. godine. Samostalno je objavila zbirku poezije "Pjesme biraju mene". Članica je likovno-književne unije "Vlaho Bukovac", zahvaljujući kojoj nastupa na raznim pjesničkim događanjima. Tri njene pjesme zastupljene su u zajedničkoj zbirci unije "Trajni trenuci", dok je jedna njena pjesma objavljena je u zborniku radova "Džepni oblak" Gradske knjižnice Solin. Polaznica je radionice pisanja, koju vodi Nebojša Lujanović.
 
 
Prodavačica dana
 
Lelujaju joj bokovi u širokoj šarenoj haljini iz prošlih vremena. Maše dugom, u crno obojenom kosom i samouvjereno kroči popločanim trgom. Iako joj je već pedeset godina, odbija se odreći djevojačke energije.
- Prodajem dane! Povoljno! Tko treba još dana? Kupite! Imajte vremena za sebe!
- Makni se luda babo! Dani se ne mogu kupiti! ¬ viče pogrbljeni gunđavi Frane, po svom starom običaju. Njegovi živci su slabi, a posebno ga nerviraju trgovci.
- Koliko košta deset dana?- pita djevojčica od jedanaest godina.
- Jadno naivno dite. Makni se od te babe! Ona će ti samo uzet pare, a ništa ti neće dat! Imaš ti još puno dana i bez nje.
- Pusti nas na miru Frane! Ne diraj se u tuđe poslove ¬ govori mu Manda, kao i svakog dana. 
Okrugli obrazi djevojčice se rumene. Ne miče ni rukama ni nogama i šuti. Frane klima sijedom glavom i odlazi. 
 
Prilazi Valnea, Mandina stalna mušterija, gospođa koja je samo dvije godine mlađa od nje, a koju svi iz daljine prepoznaju po kričavom ružu i rozoj pletenoj haljini. 
- Ne boj se dušo. Šta zna onaj stari Frane? Vidiš kako je on sijed, a ja još izgledam mlado? To je zato što ja uvijek od Mande kupujem dane. 
Prilazi Korina. Valneina kolegica iz školskih dana. 
- A Valne, Valne, nemoj gnjaviti dijete. Dobro je rekao Frane. Djevojčica je premlada. Ima pred sobom sasvim dovoljno dana. I tebi bi Valne bilo bolje da prestaneš davati novac prevarantima.
Manda stiska šaku i njome prijeteći maše.
- Nisam ja nikakva prevarantica! Ne tjeraj mi mušterije! Ti, ako ne želiš dugo živjet, tko ti je kriv! Oni koji meni plate, svi dožive duboku starost!
Korina odlazi, puše i klima svojom crveno obojenom kosom. Djevojčica i dalje šutke stoji pokraj Mande.
- Dušo, kako tebe zovu? ¬ ulizuje se Manda.
- Vlatka.
- Znam ja Vlatka dušo da ti nemaš puno novca. Nije djeci lako s džeparcem kupit sve što im treba. Daj kolko imaš i dobit ćeš deset dana.
- Ma ja ću joj nadodat novca, neka kupi i dvadeset ¬ srdačna je Valnea.
- Djevojčica sramežljivo vadi kovanice. Valnea joj nadodaje poveću novčanicu.
Vlatka ju sa zahvalnošću gleda i nježno joj se obraća.
- Tete, koliko ste vi danas kupili dana?
- Isto koliko i ti mila. Točno dvadeset. 
 
*
 
Malena Vlatka hoda po trgu. Traži Mandu kako bi od nje kupila još dana. Mandi nema ni traga. Na zidiću pod stablom sjedi Frane. 
- Gospodine, znate li možda gdje je ona teta koja prodaje dane?
- Đava odnija tu tetu! A oprosti mi lipo dite. Ne mogu se suzdržat kad mi neko nju spomene. Nema nje više, skriva se beštija, da ju ne uvati policija. Biće je kod nekog svog ljubavnika. Ne pitaj me više ništa. Ne želim ružno govorit pred dicom.
- Dobro gospodine - odgovara Vlatka i odlučuje se vratiti kući. Na putu susreće Korinu, koja se zaustavlja pred njom.
- Dušo, jeli se mi odnekud znamo?
- Vidjela sam vas jedan put, kada sam kupovala dane od one tete. Znate li zašto ju traži policija?
- Ma ne traži nju policija, ali trebali bi je tražiti. 
- Što je napravila?
- Pa znaš, nitko ne može prodati dane. Dane ili imaš ili ih nemaš. Prije nekoliko dana umrla je gospođa Valnea, a stalno je kod Mande kupovala dane. 
- Ajoj! Jadna teta Valnea. 
- Da nije bilo Frane Manda bi i dalje obmanjivala ljude.
- Što je Frane učinio teti Mandi?
- Ništa, vikao je na nju. Rekao joj je neke riječi koje nisu za dječje uši. Zaprijetio je da će zvati policiju, da će im reći kako je Valnea umrla nakon što je od nje kupila dane. Na riječ policija, Mande se prestravila i pobjegla. Nitko ne zna gdje je. Frane je nakon toga stvarno nazvao policiju, ali oni su mu rekli da nemaju vremena baviti se sitnim prevarantima, da takvih u gradu ima i previše.
Vlatka se ne može skoncentrirati na riječi tete Korine. Preplavljuje ju tuga zbog toga što više nikada neće vidjeti Valneu, ženu koja je bila tako draga prema njoj. Bezuspješno pokušava spriječiti naviranje krupnih suza.
 
*
 
Vlatka je uzbuđena dok s roditeljima i ostalim putnicima izlazi iz autobusa. To je prvi put u životu da si je ta mala obitelj uspjela priuštiti putovanje. Sunce sja, a more se ljeska. Veseli turisti govore na raznim jezicima. Odjednom Vlatka začuje poznati jezik i glas. Pogledom ga traži. Ispod visoke palme ugleda Mandu koja maše širokim bokovima i viče: "Kupite dane jako povoljno!". Vlatka primjećuje da se ta žena u godinu dana nije nimalo promijenila.
Za razliku od nje, Vlatka se u godinu dana puno promijenila. Sada hrabro trči prema Mandi.
- Maknite se odavde! Zvat ću policiju!
Manda se zlokobno smije. - Ha ha ha... He he he... Hi hi hi...Ne može mene zastrašiti jedno dijete.
Vlatka spušta glavu i vraća se roditeljima. Otac primjećuje da joj se promijenilo raspoloženje.
- Gdje si bila? Što se dogodilo?
Ona mu prepričava sve što se dogodilo prije godinu dana i ono što se dogodilo sada. 
Otac joj obećava, čim se smjeste u hotel, otići će na policiju prijaviti tu prevaranticu. Istoga dana policija uhićuje Mandu. U tom gradu nemaju toliko prevaranata, da se ne bi imali vremena baviti njome. Ipak, kako se nije radilo o teškom zločinu, u pritvoru je ne zadržavaju dugo. Ona se seli u novi grad, pronaći nove žrtve, koje joj svojim novcem i dalje omogućuju život u lijepim kućama i zabavljanje s mladim ljubavnicima. Prestaje prodavati dane tek onda kada se dani toliko rasprodaju, da joj ih ne ostane dovoljno ni za nju samu.
 

 Festival se odvija zahvaljujući potpori
Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba i
Ministarstva kulture Republike Hrvatske

 

Back to top