2016, 16 
(Karlovac, 1983.) diplomirala je studij novinarstva na Fakultetu Političkih znanosti, a karijeru ostvarila u marketingu i novinarstvu. Tri godine bila je glavna urednica tiskanih izdanja Oglasnik grupacije: Oglasnika, Oglasnika automoto i Oglasnika nekretnine te voditelj marketinga i grafičke pripreme


Slomljena
 
Ležala je na podu kose slijepljene od znoja osjećajući otkucaje vlastitog srca u grlu. Na trenutak je pomislila kako će joj pritisak u glavi doseći onu kritičnu točku i jednostavno eksplodirati jer negdje mora izići. Njene ruke su onemoćalo ležale pored njenog tijela ne obazirući se na moždane signale koji su već neko vrijeme signalizirali: pritisni dlanove o pod i podigni se. Jedino što je uspjela napraviti je lagani okret glavom. Nekome tko to nije iskusio, teško je objasniti taj osjećaj potpune bespomoćnosti i trenutne paralize.
Bacila je pogled na prostoriju kako bi se uvjerila da nije sama. 
Nije bila.
Tijela su ležala na podu oko nje kao pokošena nekom čudnom nepogodom. Žene, različitih dobi.
Izgleda da su svi proživljavale iskustvo slično njenom te su, jednako tako, imale poteškoća s uspravljanjem. Jedna žena srednjih godina napredovala je dosta dobro i ona se uhvati kako znatiželjno upija svaki njen pokret. Dlanovima se upirala i počela podizati trup otkrivajući gadne krugove znoja ispod ruku. Kad je došla do pola puta, prevrnula se bočno, ali ne namjerno, taj pokret nije bilo nimalo koordiniran i bio je popraćen nespretnim lomatanjem noge u zraku. Ipak, doveo ju je do sjedećeg položaja. Imala je bolnu grimasu na licu i tako skvrčena promatrala je ostale. 
Taman kad je bila spremna svrnuti pogled s žene u bolovima, ova joj uzvrati istom mjerom. Njene oči nisu bile dobronamjerne, izgledale su kao da se... rugaju? Gledale su u duplo mlađu djevojku od sebe i dopustile su si podrugljiv pogled ispod znojnih obrva koji je govorio: Bolja sam od tebe.
Djevojka i dalje nije osjećala svoje ruke, ali inat je učinio svoje. Neće i ne može dopustiti da se jedna baba naslađuje njenom mukom! Tko je ona da ju gleda s visoka? Zna li ona s kim ima posla? 
Što su sekunde više prolazile, to je ona bila ljuća. Ljutnja! To je to. To ju je trebalo potaknuti da vrati ruke i ramena u funkciju. Osjeti navalu adrenalina kao da skače s drvenog mosta u dvadeset metara udaljeno jezero. Udahne i jednim vrlo gracioznim pokretom se postavi u sjedeći položaj otkrivajući savršeno istesanu liniju i dugu kosu koja joj je pala na leđa. Istina, znala je biti i u boljem stanju, ali pokazala je da nije predmet sprdnje.
Nakon nje, i preostale žene su se uspjele podignuti praznih pogleda i iscrpljenih tjelesa.
Svi pogledi bili su upereni prema naprijed.
Prema Njoj.
Ona ih je sve gledala s visine, ne zato što je jako visoka, već zato što je jedina stajala na nogama a svi ostali su sjedili ili pokušavali sjediti.
Njeno tijelo nije pretrpjelo nikakve ozlijede, njena odjeća nije bila smrdljiva i natopljena znojem, a njeno lice bilo je oblikovano u savršenom osmijehu. Ni traga grču. Izgledala je apsolutno savršeno, a onda je progovorila i rekla najgoru moguću rečenicu:
– Ajmo sad sve ispočetka!
Uzdasi i protestiranje počeli su letjeti kao lastavice u proljeće, no nijedna ju nije dotakla. 
– Ako ne požurite, napraviti ćete dvije serije umjesto jedne, priprijetila je.
Žene se brže–bolje postave u red lelujavo se držeći na nogama pred velikim ogledalom koje se pružalo preko cijelog zida kako bi svatko imao dobar pogled na sebe dok vježba.
– Zašto bi se itko htio gledati u ovakvom stanju?, bila je njena posljednja misao prije nego što je odvratila pogled sa svog izmorenog odraza i počela s novom serijom.
 
 
 
 


 Festival se odvija uz potporu Gradskog ureda za kulturu, sport i obrazovanje Grada Zagreba

 

Back to top