2018/17
 
rođen je 1990. u Zagrebu. 

Salentinsko srce
 
U kamenom dvorcu Španjolske naciljao sam Bugarina
i pobjegao s njegovom ženom u London
Sanjala je Mediteran i pričala mi o Jugu
ciganima što proriču smrt bliske rodbine
i luđačkom plesu žena nakon ugriza tarantule
Satima dnevno protestirali bismo
nad bijednim stanjem kuće dvojice francuskih simbolista
Volio sam svoju malu Talijanku jer nikada nije naginjala glavu
da vidi sadrže li moji bjegovi njeno ime
 
U Aziji sam išao pod imenom Arnold
i tražio je po bordelima
Sve što sam našao bile su tankonoge Mongolkinje
bijeli tigrovi na pozornici i bijeli luk u nosnicama
Lokalci suncu prkose izbacivanjem kestenjastih trbuha,
indolentnim pjevom nasred ceste
Amerikanac me na to upozorio već prve noći
ali nije prošlo dugo kako sam spašavao glavu od kineskih krivolovaca na bijelce
Zarobivši me uzeli su mi šešir i odjenuli u šareno odijelo
učio sam četiri trika dnevno
posjećivao rodilišta i spremao djecu po džepovima
Igrajući mahjong na ispijanje bjelovatrenoga vina
kroz oluju u očima ugledao sam poznatu stražnjicu
i odlučio trkom
u sumrak u ples
kroz gumenu kišu
Debelom je kantoncu s mačetom u ruci bilo lako izbjeći
ali Korejka koju sam zamijenio za štiklu Europe
otela me na godinu dana
nemilosrdno vukla za sobom
prema dnu Središnjeg kraljevstva, vikala je
Voljela je zabijati mi glavu pod stopala
i ostavljati tragove zuba po tijelu
Stigavši do Hong Konga
razbila je posljednju bocu o moje srce i vratila se podno nesretne paralele
Okrugli je južnjak preko puta granice
ispijao vruću vodu dimeći nad shenzhenskom oštricom
sve što je moglo značiti samo dublji bijeg u zelenilo beskrajnog kontinenta
 
U ilegalnoj komediji našao sam utočište a u sirotinji bogatstvo
Par Par Lay nateže brk i otkriva velike školjkaste zube
prstima grabeći rižu iz zdjele uz luđački smijeh
pokazuje fluorescentni natpis nad pozlaćenim svecem velikih ušiju
Copperfield čini da vlakovi nestaju, naša vlada podiže mrtve glasače iz grobova
rastvara usta poput pohlepnog lososa rastežući ih do rubova vilice
pa kažiprstom prekriva usne i žena dotrčava stavljajući mu lisice
dopiru sirene tapkaju tihi koraci razdora poticaj novome otuđenju
pretjerana samoća kad se bježi
smjestio sam te gdje nitko bio nije ti sad tamo počivaj
ne znam tko je izmislio da pijanstvo ne pamti
svaki put kad teturam vuče me ka rubu mosta
a da vrijeme rane liječi rekao je senilni mudrac iz brazilske prašume
bilo u isusovim ili metuzalemovim
preko usana će mi svejednako prošepati tvoje ime
kad su sa budista što je uz cestu zveketao svojom zdjelom strgnuli narančaste krpe
odbacio sam svoj ruksak i potrčao uz tračnice ka novorođenju voštane kugle
dvojica su se Burmanca natjecala u krvavom pljuvanju u dalj i ogrnula
me usputnim osmijehom u prolazu
dvadeset tisuća kyata, vikao je bacajući mi kacigu
lupio je maleni Ben i mršave sam pse lako svladao u toj utrci ali vjetar mi je
potapšao tjeme i bez šešira čitav sam gol i čujem lance gdje opet klopoću za mnom
ma mogu ja i bez tebe samo da nisam tako usamljen
prašnim putevima paganskog kraljevstva divlji su se majmuni mlatili do iznemoglosti
a ja sam sjedio na najvišoj pagodi azijskog Egipta
nad gigantskim brokulama podno jednobojnih balona
iščekivao sumrak u želji da ga podijelim s nekime bez kamere na nosu
postepeno se sažimajući ka jugu ostavljao sam Kiplingove tlapnje za leđima
tamne djevojke jedrih prsa dvanaest novčića mjesečno za život i tisućljetna mudrost
oko mene
a pogled uprt preko najviše zlatne kugle pravo ka Siamu
i u slobodi snovi o slobodi
iz garaže u 39. ulici Mandalaya dopirao je smijeh brkate braće i žvakanje betelova lišća
tamo preko kora zmajskog voća i marakuje gdje se otpuhuje cheroot
i malena djeca jure na motociklima
 
Iz pakla Bangkoka ka punim usnama
ravno u okrilje male sestre velike Kine
Pješačio sam dugo i uvis
Kiša se pretvorila u snijeg i prestala slijevati niz moju jaknu od odbačene kože
Obrisao sam znoj sa čela i ugledavši prvo šareno čudovište pohitao mu u susret
Korejski budist iz New Yorka pružio mi je ruku i zatvorio u odaju prostranoga hrama
Klanjali smo se stotinu i osam puta dnevno
raspravljali o ostavljanju tragova u snijegu
Na moja pitanja o njenoj stražnjici i jestivim usnama odgovarao je meditacijom
sve dok nisam naučio blokirati uplov otrova u sebe
S najmudrijim u selu ispijali smo večernji čaj i sadili gljive pozadi
vodili brkate djevojke u obilazak šumom
na sjedenje po velikim oblucima hladne rijeke
uzimali njihov veganski novac
Kad sam sto i druge noći usnuo nožni prst
kako se sporo i punog okusa poput manga
spušta do samoga grla
otvorio sam oči i shvatio da lišće već prelazi s grana u smrt
Toga sunca nakon udaranja batom o gigantsko zvono
Mitchu sam na komadiću pergamene rasprostro dušu
u Seoulu poljubio tlo kojim je svakodnevno hodala
i uskočio u prvi brod s bijelim izbjeglicama
 
Kako je obično stvar s izgubljenim
pronašli smo se kad sam zaboravio da postoji nada
U prihvatilištu Phnom Penha gdje su isisavali medikamente iz moga
izmučenog tijela
nakon jutarnje nužde prosula je kovrče po mom krevetu
raširila ruke i pustila osmijehu da me paralizira
"Od sada pušim i zabranjujem ti da misliš išta po tom pitanju"
Kroz naslage masnog dima
probio se razoran smijeh i dopola popunjena kutija odletjela je ravno u Mekong
Zgrabio sam je za lokne i snažno zagrlio
Ležali smo po livadama uz svetišta i klanjali se starome kralju u zalazak sunca
imali svoga jednookog motociklista za čijim smo leđima jurili uz rijeku
svjetlećeg daždevnjaka na ramenu
Kratka suknja kojom je tresla kmerskim ulicama
donijela nam je mnogo ženskog društva u noćima dosade
Toliko previše da smo se već nakon mjesec dana po zadatku našli na muslimanskom otoku
u blizini Krabija
TiTiju smo dostavili farmaciju i relikvije iz Siem Reapa
a u zamjenu dobili znojne noći njegove džungle
TiTi ne pije, bijeli nevjerniče, TiTi samo prirodno
i nestane u zelenilu iza bungalova noseći ruke pune bambusova lišća
Gorjeli smo sporo i dugo
u noći u kojoj je TiTi objasnio tajne svih religija
i kako je sve ovo stekao pljačkajući kanadskoga invalida
"Nikada te neću ostaviti",
polegla mi je glavu na divovske bradavice svojih malenih grudi
Nikada, odahnuo sam
"A sad hitro, vjenčat ćemo se čim potegnemo ispod Rima",
poljubila me u čelo i šarenu narukvicu Salenta privezala o ručni zglob
Svijet se sažima u jednu istinu i bezbroj interpretacija!, odzvanjao je TiTi na morskoj mjesečini
mašući za našim brodom
Povratak u sijamski grijeh donio je miran san i bolno jutro
 
Odlučio sam skončati u otkrivenju
Pridružio sam se Još Neumrlim Tragačima,
biringanskim hodočasnicima na putu za okolicu Samara
U dnevnoj borbi za komad zraka
grabio sam šaku pijeska i mahao prema dvije bijele duplje iz dubine šume
dvanaest gigantskih svinja zaštitnika i krvoločnog crnog psa na pragu moje kolibe
da lebdeći nad nama dočeka izlazak sunca aswang je tu
dovede nas do ludila i samoubojstvom utješi
propovijed tagalogom stare šamanice bijelih očiju i tvrde kože
donijela je mjesece šutnje i teškoga rada u pomrčini sive kore
ali zli duh ispostavio se biti jednim od najslađih poroka jugoistočne Azije
nebrojena smo jutra dočekali zagrljeni pod kokosovom granom na bjelopješčanim plažama
sve dok nas nije detektirao odred za istrebljenje nečistih
ravno iz Manile
preko čokoladnih planina putem morskih psa-kitova preko plemenskih tetovaža
Iskupljenje na Kristov način ili vječna smrt, vrtjeli su divovski čavao među prstima
i nije bilo dileme - to nije dostojno junačkog odlaska u nadsvodno more
pa sam se bacio na posao
očistio ulice od nekoliko trgovaca kristalnom nesanicom i zaradio slobodan prolaz ka jugu
 
Na Baliju sam pronađen nakon stotina gljiva i tone konoplje
Ležao sam dnevno s jednom mišlju u glavi
Trebao sam znati da je djetešce Lokijevo po načinu na koji su joj pjege
prosute po licu, svakom crnom madežu na tijelu
- znakovima odbjegle crnine koja se nema gdje taložiti u duši pa bježi na površinu
A ona ih ima bezbroj i najcrnje što je povijest vidjela!
I iz načina na koji je gatala crte na dlanu, reče vrač,
baš si budala ako si povjerovao da te čeka dug i samotan život
Pa je počeo zavijati na taj glupi mjesec nad Indijskim oceanom
plesati s velikim crnim paukovima u šatoru od prosutih betel oraščića
Ti si rođen da umreš mlad
Baš sam počeo komunicirati na Bahasa Balinese i zaprosio domorotkinju Denpasara
kad su otkrili žute pupke i zaplijenili otok na nekoliko dana
Čovjek dugog nokta i kratke molitve smjestio me unutar rasplesanog čudovišta
i otpremio kao poklon najsiromašnijem dijelu jugoistoka
 
Skrivao sam se među stijenama Vang Vienga i vrijeme provodio
podučavajući Yohna Mora engleskom jeziku
Mi obitelj
živjeli smo u jednoj sobi i brali velike zelene listove na kraju potoka kraj raspjevane špilje
Mor mi je načinio šešir od ostataka paulovnije i žestoko osuđivao moju
strast prema budizmu
"Bijelče; u mojoj kući samo kršćanstvo"
pa sam boravak naplatio služeći misu u dvorištu najveće među klisurama Laosa
Privukla me svojim svojim neprirodnim kovrčama i punim ljubičastim usnama
Kada je nosom dotakla moje čelo
grupa vojnika iskočila je iz rijeke i uperila mi puške ravno među oči,
još jedan znak za smrt ili bezvremenski izgon
Mor je poznavao moju sudbinu
ali žestoko se protivio neiskupljenju i predviđao mi vječno zgarište
prije strijeljanja je predložio meditaciju ne bih li umirio dušu pred odlazak
a meni nije trebalo mira i tu sam morao znati da će me Mor zadržati u paklu
Jer što je čovjek bez svoje žene nego krilati fazan s Ikarovim snovima
Brat Yohn potapšao me i zapucketao prstima govoreći mi budizam u uho
Zaspao sam sa smiješkom na licu, a probudio se u kineskom cirkusu
 
Neon na vjeđama podsjetio me da sam natrag u mraku zaključan na dvoznamenkaste mjesece
skakućem za malene Kineze i velike pljuvačke iz dubine pluća
nosim vakuum u glavi i rupu među rebrima koju nazivam srcem
- nikada nećeš znati koliko sam sunčeve patnje progutao jutrima,
svaki put kad te noćne konfuzije dovedu ravno u moj krevet,
niti sva mjesta gdje sam ostavio tetovažu divljih kovrči svojim zubima -
smiju se, tapšu me, zalijevaju vrućom vodom i crvenim paketima,
govoreći zauvijek i vječno i ovdje
A ona
kovrčava i lijepa
udara negdje talijanskom štiklom
sva zelena u pratnji anemičnog mršavca vatrene kose
na dlanu nosi komade crvenog mišića
krijući ih po špiljama
pod stijenama Apulije
hrani rakove i smijući se na sav glas godinama muške gluposti
luđačkim plesom pravi novu pjesmu o ženskoj pobjedi
 
 
 

 Festival se odvija zahvaljujući potpori
Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba i
Ministarstva kulture Republike Hrvatske

 

Back to top