2018/16
 
(1988., Gradačac, BiH) studirao je filozofiju, diplomirao kroatistiku i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivao je pjesme u studentskim časopisima Ka/Os i Jat, na Kultipraktiku, u zborniku Rukopisa. Stručne i znanstvene priloge objavljivao u zbornicima sa znanstvenih skupova. Kritike objavljivao u Vijencu te na portalima Ziher i Arteist. Radi u Nakladi Ljevak.
 
Trula gepardova koža
 
Jedne sam večeri ušao za djedom u kokošinjac
i ukaljao nove bijele tenisice kao ona djevojčica iz školskih
čitanki svoju novu paradnu haljinu.
Djed me branio pred roditeljima. Sjećam se.
 
Bilo je to u rano proljeće devedeset i druge.
Onda kada smo nabavili novi golf trule višnje
s presvlakama boje trule gepardove kože.
(Trula višnja kažem zato što je takva bila boja.
 
A trula gepardova koža jest zato što (1) je
malo izblijedjela, i zato što (2) se spašavaj 
tko može, i zato što (3) su male crne grinje
prekrile ljudska lica, požutjela na prašini i
 
vjetru i vremenu kao arak papira u ladici 
stola od punoga drva [danas bismo rekli
kao kartica teksta], požutjela kao stare
fotografije na razvijanje, snimljene Kodakom
 
Ili Nikonom i požutjele kao što su nekad izblijedjele
još starije crno-bijele fotografije i trule gepardove
kože, i zato što (4) se dvadeset godina kasnije ko-
ža ofucala kao čips od pet kuna na akciji
 
u dućanu, već 20 g. u nečijem tuđem vlasništvu.)
Bilo je to u rano proljeće devedeset druge.
Onda kada su otac i djed išli
dovršiti našu kamenu ogradu
 
nakon što je ugovoreni majstor 
dobro naslutio da brod tone i
da nije imalo smisla
napraviti novu kuću preko pogače.
 
Gumenjaci na Savi
 
Integracija je utroba trokuta iz kojega ne možeš izaći.
Pekmez vina kojim premažeš lagan noćni san.
Iskrenje stripovskih oblaka u obliku starih SF-filmova,
britko kao lovačka kruška:
Sjajno ogledalo u kojemu se s druge strane krije 
sjajno ogledalo.
 
Integracija su vriskovi nedužnih kravljih i svinjskih glava
koji te još ponekad bude noću, trijebeći pljevlje vremena
kada je sve bilo jeftinije: Alpina, pivo, meso, život.
 
Kada nisi za jedan Dormeo (neki kažu da je Tempur bolji)
morao dati sto eura, da na njemu ohladiš svoj iskipjeli
lonac, i. e., svoj bosanski lonac na vrućem ljetnom asfaltu, 
što zvuči kao stih nekog suvremenog prisvojenog, 
superverziranoga punk rockera,
kakvi već pasu popkulturnom i svakom drugom
štalom svijeta.
 
Marva ili povijest čitanja u četiri dijela
 
Gornjoj Tramošnici
Filipu Žganjaru
 
Nikada nisam volio čitati. Svitati. Poput rime. Volio sam vlakove uvijek. 
I volio sam easy way into the literature. Nego sam promatrao brata kako čita i 
kako gospođa knjižničarka kemijskom vilicom ubacuje sve knjige koje je konzumirao u veliko 
ždrijelo knjižnične bilježnice. Gotovo pola zapisnika zapremale su njegove žrtve.
U svakom gradu u kojem sam boravio u blizini su gmizali vlakovi. Njihova ždrije-
la ispuštala su guste i masne siktave zvukove kao kad zagrizeš
goveđi jezik koji za potpuno stasanje mora provesti neko vrijeme u
 
(1) čuvenom Ngorongoru. Tamo se pekao čovjek. Tamo se kalio zanat. Drugi je
pun vlati koje obrstiš čekajući da te se odvede na njivu. Treći je Noah spravljao kad 
ga je na otoku Luzonu JHVH spasio katapultiravši njegovu brodicu na prvo
svemirsko putovanje, Lajka je osvojila srebro. Kada padne na deto-
nator svojim izbušenim tijelom, četvrti je Alec Guinness.
 
Peti, apokrifni, stisne se u utrobi svaki puta kada vidiš da ih netko vodi duboko u
šumu, kraj skrivene žute Lade, misleći da će se po njih vratiti
i da nije već odavno prošo voz.
 
Parcijalizacija
 
Prvo separacija. Pa akulturacija. Pa integracija. Pa asimilacija. Pa marginalizacija. 
 
Izgubiš se kao dječak u velikom gradu, namjestiš
optimalnu riječ. Nađeš put do policije, nađeš put do stana.
Kasnije namještanje više nije potrebno.
 
Prvo uneseš kauč, ormar, krevet.
 
I onda kasnije.
 
Kasnije izneseš čovjeka.
 
Reprodukcija složene tehničke strukture kao uvjet opstanka društva
 
(Uvod) Čovjek će postati ili dragovoljnom tvorevinom svoje tehnologije ili ga neće biti.
 
(Razrada) Kuhani pavijani plešu pod suncem trube, koplja šalju vijence lokve. Sila je
dinamika kovanoga kupusa, pod čijom lisnatom dekom raste ljudska glavica. Uvijek sam
mislio da su mjeseci s trideset dana slabiji mjeseci. Izlijevam beton riječi prispjelih iz mješalice
jezika. Zavrćem vijak uvijek nadesno. Ligamenti rečenice pucaju pod punim opterećenjem i 
naglim promjenama srčanog ritma. Galanterija i konfekcija su riječi koje su se rasprodale. Ritam 
je tezga na kojoj se važe snaga reda organa i cijena punog sjaja. Sjaj je vijenac koji puše u 
trube i pravi lokve u njihovim obrazima. Iz crvenila raste obraz. Iz graške znoja crve-
nilo. Iz zrna zemlje pavijan, graška znoja, čovjek. Ples organa. Duboka mreža svjetala. Lanac
supermarketa u nacionalnim ekonomijama. Jeftini let s presjedanjem u Parizu, Londonu, Ber-
linu, Moskvi, Pekingu, New Delhiju i Washingtonu. Život u sretno podne. Pet do podne i pet. Pet do ponoć i pet. 
 
(Zaključak) Čovjek smrdi više nego sve životinje. 
Čovjek će postati ili dragovoljnom tvorevinom svoje tehnologije 
ili ga neće 
biti.
 
Big Benn
 
Njemački su kancelari hodajući hičkoci.
Njemački pjesnici preuzetni borci za estetički i etički raison d'etre.
Njemački filozofi fanatični borci za čistoću u izrazu.
Prvo se ukaljaju čistoćom, a onda pljunu na nju jednom kada je sve gotovo.
 
Kada predivljali zimski vjetar ljušti dermatotičnu kožu s ručnih pregiba,
članaka, zglobova, laktova, sa slijepljene protrule nagorjele kože, pune
papula i plakova, građenih pravilno kompozicijski simetrično
poput guste i čvrste, jednako ljepljive i jednako neuništive, paukove mreže,
sve do trenutka u kojemu se ne mogu razlikovati ljudska usta od
rupe u obrazu. 
 
Kada  iz rupe cure mala vijugava stvorenja, kao dosadna
jesenja hodajuća, preuzetna, fanatična kiša iz prepunjenog oluka,
vrpoljeći se, migoljeći vješto poput hitre heklajuće ruke
koja tka gusto i čvrsto, kompozicijski simetrično, krpajući
rascvjetale jesenski prezrele mirne statične ruke. 
Poput statičke pjesme.
 
Voda i voda
 
Hrvatskim prozaicima
Teška je sumaglica izbijala vlagu iz zraka
Kao neispravna električna instalacija
Munjevite iskre, rijetke kišne kapi
Pod kupolom sa staklenim djedom Mrazom,
Ali bez djeda Mraza jer je ljeto
I lagana je zima na terasi kuće
Između širokoga sablasnog oceana i umjereno
Iskošena planinskog lanca.
Vidi se južni dio otoka Vancouvera.
U hladnoj rijeci lovim
Štuku, i grgeča, i pastrve.
Po širokim sablasnim stepama velikoga Ruskog Carstva,
Kao Turgenjev, putujem Europom, kao prognanik, ali od svoje
Volje, kao turist, kao boem.
Istodobno tim dvama mjestima kratim vrijeme
Na terasi jedne od posljednjih divljih država Amerike,
S tobom ljubavi, u nepreglednim razgovorima.
Mijenjam put u Europu za posljednji ribolov
U kojem sve treba podrobno, precizno i planski
Pripremiti, trezveno i bez alkohola,
Za posljednju večeru.
Jer nema više vremena, nema vremena...
 
 
 
 

 Festival se odvija zahvaljujući potpori
Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba i
Ministarstva kulture Republike Hrvatske

 

Back to top