2018/14
 
rođena je 1994. godine u Čakovcu. Studira engleski i hrvatski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Nagrađena je na CeKaPe-ovom natječaju za poeziju ove godine. Trenutno je polaznica radionice Zorana Ferića. 
 
Juha
 
Neopreznim ljudima u trbuhu se skupljaju 
Velike trome ribe koje dođu do jednjaka i tamo
Dišu na škrge plivaju ukrug mlatare sporim perajama
I baš nikad ne uginu
Samo nekima odjednom iskoče iz usta
Sluzavo se grče na parketu
I nitko ne zna što bi s njima pa ih bacaju u more
U tim se ljudima onda zrak brzo kreće
Postaju aerodinamični 
Kad šalju djecu u školu mašu im svojim laganim rukama
I smiju se praznim grlima
Govore im koja mora treba izbjegavati
Jer ako zaspu u njima
Trbusi će im biti puni velikih tromih riba
 
 
Lim
 
Pričam o tom ljetu koje je bilo sok od bazge
Na mozaik pločicama 
Susjedi u bluzama i košuljama
Koji puše na prozoru nasuprot
Provjetravanje zamagljene kupaonice
Kolektivna sreća na ulicama
Nas dvije dok upoznajemo idole iz djetinjstva
Sjedimo na travi i jedemo uz jezero
Ljeto je svaki odlazak doma
Dok stanovi s visokim stropovima svijetle kao akvariji
A njihova ljepota je hladna i teška
Pa ih zaobilazimo kao mačke 
Penjemo se stepenicama i na klupama
Gledamo filmove i pijemo nešto s limunom
Jer sad je savršeno jasno
Da od ljeta postoji tko si što ukrade
I tko se više ispruži pod suncem
 
 
Nebo je bilo potpuno rozo
 
Kao žvakača ili prve tenisice kojih se sjećam
Ali nije bio dobar dan za balkone
Ni za zastati i sjesti
Samo smo svi otvorili žaluzine, slikali 
I poslali ga u viralne svjetove u rusiju i ameriku
Tamo su pogledali naše nebo i rekli wow it's nice
Eto milo
I bili smo sretni zbog neba koje je sad bilo svugdje
Naše rozo i lijepo
 
 
Kao da je normalno
 
Zgrada miriši na paprike 
Kao da su ovdje negdje praznici i baka
Naša ulica s pedeset posto fasada
I kosilicama zauvijek
Kao da se ovdje negdje pakiramo 
I noću vozimo na more 
Kao da ga idemo ukrasti od nekih plašljivih ljudi
Kao da će se ovdje negdje u mene zatrčati pas
I srušiti me poslati u hitnu
Kao da će ovdje negdje netko imati u stanu
Gazu i kreme za hlađanje 
Kao da ću ovdje otići po trešnje i jagode
Donijeti ih u kuhinju i očistiti s njih zemlju i peteljke
I događat će se nešto zbog čega se ide na stadione
I bude glupo sretan
Kao od paprika i proljeća
 
 
The Big Unknown
 
Kad se otvore plastična vrata vlaka
Iz njih izlazimo kao ljudi koji pričaju drugim jezikom
Lakši od vrećica na vjetru
Neopterećeni smislom 
Čujemo samo zvuk razgovora na terasi
Hodamo prema stanu i mislimo da možemo biti bilo tko
Luka je prazna ljudi piju čaj i pivo 
Nose jakne koje izgledaju kao da su napravljene
Za jedrenje ili skijanje na vodi
A smijeh njihove plavokose djece 
Govori nam da je nedjelja 
I sve je stvarno u redu
 
 
Kroz grmlje
 
Smrt se brzo pretvori u figurice od gipsa
Svijeće u obliku srca 
Poredane na mramoru
I nitko više nema što reći 
Osim o buket aranžmanima i gdje je tko u labirintu
Dok gazimo sitno kamenje i hodamo pored 
Borova koji su uvijek obećavali plažu 
Mislim da ćemo bez patetike
Kupiti pečene kestene i otvoriti vino
I netko će pomisliti
Da se svodimo na tako malo
Ali jesen će biti glasnija
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 Festival se odvija zahvaljujući potpori
Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba i
Ministarstva kulture Republike Hrvatske

 

Back to top