2018/13
 
rođen je 2000. godine u Zagrebu, gdje je završio XVI. gimnaziju. Trenutno studira Francuski jezik i književnost i sociologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. 
Odrastanje
 
Dobro je, lijepo je, sve što doneseš da 
Pogledamo u tom teleskopu 
Odrastanja i malenog sjećanja, 
Naučeno je odrastanje kao  
Dan bez ustajanja iz postelje, 
Čudnovato mjesto gdje teku suze u 
Kakvo sentimentalno stanje, kažeš: 
Tražimo sjenu, a našli smo Sunce, 
Našli smo sjenu da krenemo dalje. 
 
Koji je dan? Da se popnemo na 
Brdo ili spustimo u korito; Lijepo je, 
Sve što je nastalo od našega otpada, 
Dobro je, kada me za dlaku prestigneš u 
Svemu što radiš, tako se čini da i dalje 
Brzamo u korito, a kuda skreneš 
Skrenemo zajedno pa se dalje tražimo. 
 
Danas je napukla jedna tuga bez utjehe, 
Zatvorili smo prozore tada, uskoro
Našli smo se vani, zaspali u sjeni; 
Tražili su nas da krenemo dalje. 
 
 
Komešanje 
 
Komešanje ruku, komešanje bokova, 
Komešanje ramena, komešanje 
Tena, tena na nebu bez dodira, 
Komešanje komore prašine u koju 
Uskačeš pa ponovno kašlješ, pa se tamo 
Nastaniš poput taloga u sjeni vrbe, i 
Ostaneš sjediti sa stepom na njedrima. 
 
Svaka sjena što nekako 
Pripada svome Suncu još je  
Sjena, i s propadanjem dio je 
Zaborava što sprječava 
Disanje, i ostane samo želja za  
Puštanjem prirode, i pružanjem 
Svoje sjene pod njom. 
 
Komešanje u zatvoru slobode,
Komešanje u kometu što ga 
Pratimo dok zalazi Sunce, i 
Skačemo mu u zagrljaj, kao da  
Ništa ne pada od mraka sjena, i
Sva se djela svode na sudove, par 
Zvjezdanih svodova što na koncu 
Padaju u zaborav, padaju u zaborav, 
Padaju, padaju u zaborav. 
 
Padobranska
Padobranac. To sam ja kad mi kažeš da 
Voliš moje riječi, one znače 
Nešto samo ako padaš. Smjesti se, 
Nemamo prozore, samo prašinu od 
Pijeska posvuda, i nemamo vjetra. 
 
Nekada nas izvlače poput 
Karata, nekada u dlanove 
Izvlačimo riječi pa rastemo, 
Upitaš me nešto oštro ponekad, 
Ponekad znam odgovor. 
Treba ostaviti vatru da gori;  
Treba ugasiti buktinju, štogod 
Kažem bit će pravo, pravo 
Ako slušaju. Slušaju li 
Oni nas uopće? 
 
 
Oproštajni bluz 
 
Mississipi more umora, hvata me neka 
Strast, na kraju ću preći u Sunce 
Nećeš ni znati kad. 
Prolazim kroz New Orleans 
Kao rijeka tečem, 
Gledam kako je rijeka 
Odnijela večer… 
Danas mi javi što ćemo 
Sutra; Ako me izvučeš, 
I ja ću se tebi odati. 
 

 Festival se odvija zahvaljujući potpori
Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba i
Ministarstva kulture Republike Hrvatske

 

Back to top