2018/12 
 
(Karlsruhe, 1996.) osnovnu školu i gimnaziju pohađao je u Požegi, a trenutno studira turistički menadžment u Zagrebu. Pjesme su mu zastupljene u nekoliko zbornika (Rukopisi 40, Antologija u čast Charlesa Baudelairea, The Split Mind). Na stranici Kultipraktik objavljenje su mu pjesme s kojima je ušao u širi izbor za nagradu Na vrh jezika. Pjesme su mu također objavljenje na Afirmatoru, Metafori, Stranama i u časopisima Kvaka, Avangrad i metaDADA. 
 
Kapitalizirati tugu
 
***
Sjećanja na tebe pohranjena su mi u stomaku. Jednom, prelazeći preko pupka, načinio si kružnicu i u centar pohranio sunce s vrhova svojih prstiju. Kasnije si me zaogrnuo mahovinom, polegao u krevet i ispričao kako sanjaš Jesenjina koji zelenom kuglom ruši tvornice što se vide s prozora moje sobe. Izbijao je iz dimnjaka cigle ispisane lažima – kapitalizam sad priključen na aparat, skupio nas je u infuziji koja ga održava na životu. Bojim se da ako odeš, neću vidjeti slom industrijske zone. Jesen će se kondenzirati na istrgnutoj pupčanoj vrpci. Jesenjin neće čuti kako izdišem ugljen.
 
***
Dlake, mačje dlake na tvojim leđima, raspoređene horizontalno u omanje gredice, sive i crne smočene dlake, što se šire prema rebrima i urastaju u kosti, popucale pri vrhovima i mirisne dlake, koje voliš kratiti i skupljati za čaj, ponekad spiralne i iznimno vidljive, dlake što izrasteš uz žetveni mjesec.
Takve ćeš dlake unijeti u krevet, skupiti u hrpe i složiti po veličini. U hrpama će biti dugmad i konci, trokuti tkanine tvoje posteljine, deset kapi mlijeka iz kozjeg vimena, zrnca mokre soli i zečji rep. 
Rep je simbol mira, stavlja se pod jastuk, dlake treba gurati u njegovu dubinu. Sol je inje mora, posipa se rubno, smanjuje košmar i upija crninu. Mlijeko škropi dlake, uzme se u šaku i pročisti prostor. Konci s posteljinom sljube se kutno, u njoj tijelo utone u mekani odmor. Dugmad će ispuniti isprazne oči- vidjet ćeš bjelinu i odlakaviti jesen. 
Rujanske, na koži, dok se spuštaju niz hrbat, dlake koje obrastu upaljeni krugozor. Takve ćeš mi dlake unijeti u krevet.
 
***
Često poredam sitno voće počevši od vrata. Oko pupka načinim šumsku kružnicu. Kažem: ovaj prostor čuvam za tebe, kako sam bio spojen s majkom, želim biti i s tobom. A onda sve zdrobim dlanovima i sazrijem na suncu. 
Plava je boja posteljice, u njoj spava mladunče svemira umotanu u kokosovu kosu. Dijete se penje prema rubovima mjehura hvatajući se za pupkov tračak. Kada bi dijete bilo datulja, bilo bi svjetlina s perja sjenice. Kada bi bilo šipak, prebivalo bi na osušenom tijelu kukca. Ako bi se nastanilo u mojoj butini, bilo bi naznaka o postojanju grozda. 
Krv putuje prema stomaku jačinom vodopada. Kada naplavi abdomen, isturi pupak iz unutrašnjosti i dijete proklija u kružnicu. 
Rasti moje dijete, rasti, uzvikneš i pljuneš na izdanak. Od tvoje upaljene sluzi, izboči se čudno dijete – prozovemo ga pupavka.
 
***
Ruku mi je obgrlila čvrsta mačja čeljust. Mačka hoda uz mene, sa zubima u zglobovima, oprezno me motreći lovačkim očima. Za njom se vuku mladunci u lancu, noge im zapinju u močvarni mulj. Kada poželim iščupati ruku, njuška joj se namreška, razdvoji mi mjestimice očnjacima kosti. 
Što hoćeš od mene mačko, pusti me na miru!
Ne odrasti, ne odrasti, mačka će ti ruku raskopati kao termitnjak.
 
***
Stojim pred tobom kao posrnuli poluotok u moru. Valovi me zapljuskuju oštro, kamene hridi otapaju sa sebe kožu. Poneki se rak strmoglavi u plićak, kliještima zgrabi sunce i povuče ga prema dubini. 
Poluotok sam za vrijeme oseke, nastanjen jednim grmom i nekolicinom zmija. Sol izjeda zmijske trbuhe, oni se raspore kao meridijani i najavljuju kišu. Vjetar poput kakva konjska zubala troši grmlju pousminu. Prije naoblake, mornar veže ultramarinsko nebo za moj greben. 
Kada nastupi oluja ili dođe do strujne izmjene, odvojim se od tebe i riječi promijenim značenje.
 
 

 Festival se odvija zahvaljujući potpori
Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba i
Ministarstva kulture Republike Hrvatske

 

Back to top