2018/11
 
rođen 1989. godine. Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Poeziju objavljivao u zbornicima Rukopisi 31, Junaci urbane bede i Kapija istoka i zapada, te u časopisu Zarez i na portalu Kritična masa. Živi u Zagrebu.
 
 
Zvukovi
 
Dok razmišljam o tome je li svaki zvuk 
stvoren zato da ga se čuje, 
u mojoj blizini netko stišava televizor.
Zvukovi odlaze u daljinu, dijeleći se na
subatomske čestice, dijeleći se na 
dobre i loše, one s dozvolom i one bez nje.
Jednog dana oni će moći reći
da su živjeli u nečijem kratkoročnom pamćenju,
a netko će ih upitati kako su mogli
tako da žive, i kako ih to nije uništilo.
 
Popodneva 
 
Nekoć sam bio odličan spavač popodnevima, 
sad me više nema. 
Nije to (samo) zbog vremena, 
prije bi me popodne cijelog pokrilo po glavi, 
a sad moja težina leži na njemu i ne da mu 
pomaknuti se.
I sada protječemo zajedno, ali više ne kao jedno,
pa ponekad zvuči kao nešto zbog 
čega bih se trebao ispričati.
 
Popodneva, popodneva, 
iako često mislim o vama, 
jeste li staro
nogometno pravilo, 
ono o propuštenim prilikama.
 
O, da mi se u popodne 
vratiti popodnevima, 
tihim uspavankama,
prozirnom snu, 
mliječnoj ljubavi.
 
Glavobolja
 
Između jednog možda i jednoga zašto teška glavobolja, 
svijet koji je otišao dalje, u ptičji kljun, u dno bačve,
za tragom lude ljubavi. 
 
Između jednog neću i jednog mogao bih
proliveni znoj, žrtva ramena, razbijeni mrak, od svake nedoumice
jedno ne, i sve se završava u dominima. 
 
Između jednog sutra i 
jednog prekosutra okrugla breskva slobode, možda i nektarina, 
ovisno o tome koje su uspavanke pjevali zemlji.
 
A između između nema ništa, između između samo između, 
bez rukava, bez para, bez između. Svi sažalijevaju između, 
a ja mislim kako je lijepo biti između, znati svoje ime, 
ne znati ga, biti točka, 
biti nigdje, putovati u mjestu, prema jutru, 
to jest sreći zbog glavobolje
koja će evo proći.
 
***
 
Kamene ulice
Na pustoj vrućini
 
Ekonomija disanja
I san o kiši
 
U kolovozu naše uspomene
Otapaju se u narančastu
 
Od njihove kore
Pravimo melem
 
Za ubode komaraca
Kojima je ovo
 
Također
Posljednja šansa
 
Protiv 
Monarhije
Zime.
 
Cjenkanje
 
U Praškoj ulici 
podignem pogled 
prema krovovima
i ugledam moje misli
kako se prave
da me ne poznaju
 
Neka neka,
ne pomislim
(nemam s čim)
 
Doći će petak, subota
rehidrirat će se 
nečije suze
 u unutrašnjost koralja
 
Nedjelja će se odjenut
kako pristoji očaju
 
Bit će na cijeni
prazna glava
i poznato sklonište
 

 Festival se odvija zahvaljujući potpori
Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba i
Ministarstva kulture Republike Hrvatske

 

Back to top