2018/10 
 
rođena je 1989. godine u Dubrovniku. Diplomirala Dramaturgiju na Akademiji dramske umjetnosti te stekla diplomu na prediplomskom studiju Komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Od 2012. godine radi pri stranim i domaćim produkcijama kao filmska radnica. Poeziju, prozu i kazališnu kritiku objavljivala u Zarezu, Re-u, Knjigomatu. Povremeno surađuje s Trećim programom hrvatskog radija. 
 
 
***
 
rastalila sam se među betonskim blokovima
u novom zagrebu
pod sitnim stopalima djevojčica koje su na ramenima
nosile kobalt i 
crna jata ptica
šiljastim jezicima zatvorile su krugove dječjeg igrališta
a danima dopustile da se rađaju samo
u vožnjama 
pod naletima zvuka limenih valova
s glavne ceste
brujanjima akumulatora pored kamere a
i kamere b
linije koje odvajaju dva grada 
dok jedan nestaje preda mnom
čine se smiješno imaginarne
 
o dubrovačkim ugostiteljima
 
sklupčali su se na tepisima
zimskim
zatvorili se u avione
kruzere
povraćaju ljeto po svijetu bijelom
dok im radnje stoje zaključane
kao novčići
na očima mrtvog grada
 
***
 
tamnim noćima najmekše se liježe
u lokve
osjećaj pod očima tad se gradi 
kao nepodijeljen prostor
zgužvanim stiroporom i najlonom 
od mjehurića
koje detoniramo prstima
koža je ponor u koji se zavlačimo
pred naletima noževa i snijega
kroz maleni bijeli prozor iglua
svjetlost pada reinkarnirana
iz vremena u kojemu
se spotičemo granama stabala
bijele kore
crtam ti srce na podlaktici i
ostavljam opuške šita u suterenu
skupa s aluminijskim poklopcem 
megle voćnog jogurta i 
iskašljanom kuglom mačje dlake.
 
***
 
rebra su kao neboderi u izgradnji 
u predgrađima 
pije se pelin bez leda
uz nogometne terene
gleda se boks kao
balet – 
čuvaju se lopte, momci se skrivaju od sebe
u malene okrugle nastambe koje
se čahure pod bicepsima i trbušnim mišićima
djevojke nose lažna krzna i 
gornje dijelove adidas trenirke
blato se raspada kao mango
naglo bačen na pod interšpara
nikad se nećemo pronaći među policama
šarenih artikala
ujutro se skidaju zvijezde jer je vruće
na suncu
znoj ih otapa, krakovi se lome kao rubovi korneta
u kartonskim omotima
zelenu zraku ćemo
vidjeti s brda ponad grada među
čoporom pasa
buljeći u najskuplji zalazak sunca na svijetu
 
***
 
ružičasta se razlila po
tjemenu
opisala obrve i zamastila ruke
pčele ovo proljeće dolaze samo
na kupusovo cvijeće koje raste
među zgradama
strah je poprimio oblik lokve
na ravnom glatkom tlu
širi se dok se čestice ne poslože jedna do
druge
čvrsto i sigurno jedna do druge 
pa kao strijela požuri
među pseću dlaku na ručnicima i jastučnicama
nisam se zaljubila
još mislim na palestinu
dvostruke svjetove govna i granate
 
***
 
kasnili smo
poviše strmih vinograda
zavoji su se nizali u mučnine
velika ptica pretvorila se u djevojku s mitraljezom
među nogama
mjehur pred eksplozijom srastao je s bogatim krošnjama
platana
kroz šupljine 
srce se napunilo morem
zelene nijanse kačile su se jedna na drugu
pod donjim kapkom
suze su se skoro pretvorile u borove 
iglice i šišarke
zbog zurenja u pokretne slike
akceleracija nije prestajala
 
– život je opet dobar,
rekla je kad sam se vratila
iz noći
sjele smo na bicikl
vozile do mora,
onda je počela nevera
 
 

 Festival se odvija zahvaljujući potpori
Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba i
Ministarstva kulture Republike Hrvatske

 

Back to top