2018/05
 
Kristian Komorčec rođen je 1992. u Zagrebu, gdje trenutačno studira komparativnu književnost na Filozofskom Fakultetu. Osim poezijom, bavi se i glazbom te filmom, a napisao je i nekoliko kratkih priča
Sonet o otvorenim ustima
 
Otvorena usta
I pitanja na traci
Nesnosna mašinerija mladosti
U punom jeku
 
Svaka riječ 
Ispaljena dvaput
Tupa poput metka koji je
Promašio metu
 
Na našem stolu
Dosadno bojno polje
I par čaša
 
I da živiš
Još tisuću godina
Nećeš uspjeti.
 
 
Rapsodija u boji koju želite
 
Bezumnik kaže "Nema Boga" i među svojim prstima 
Drži prstohvat snage koju zatim mrvi 
Šalje letke na kojima piše "Preživio sam Boga"
I Lukrecija je njegova žena i ona razvlači 
Sate valjkom za tijesto i umire sto puta na dan
Samo ne voli čuti da netko sluša blues, o ne, ne, ne
Ima šivaču mašinu "Šivka" koja je zapravo sličnija
Mački nego psu, iako ga prodavačice u hotelskim salonima
Dobro poznaju i znaju one s koje strane vjetar puše 
I koliko je nafte potrebno da pile prijeđe cestu
Ja ne znam što bih mogao reći o Ceciliji, a što mi se 
Neće obiti u glavu
 
Ispijam Čašu Svijeta i ona se prelijeva po Temeljima toga Istog Svijeta u kojem goveda nose
revere i imaju rinčice u Nosovima poput naših otaca kad se vraćaju iz grada 
Nevidljivo crno i nevidljivo bijelo u nanosima lepeze 
Željezničkih tračnica i kondukter koji baca ziherice
 
Po mladim djevojkama koje cupkaju i jujuću po vrućem ljetnom Suncu i ne pitaju za ponos
koji se skriva pod ofucanim Sjedalima na peronu 6, kolosijek 2, nepobitna akcija gradskih
Prvaka koji rokću kao svinje i sade šljive podno obronaka i Koji zapravo nigdje ne odlaze
iako im svi govore da su Stvoreni za hollywood
 
Indijci pune svoje torbe kosinusima, diferencijama i ostalim Aritmetičkim pomagalima zatim
odlaze iz tvornica na kraju Grada na kraju dana i donose umorne kutije sapuna koje njihova
Djeca ne žele, a žene preziru i sabornik u stolici za Ljuljanje puši svoju lulu i sav je njegov
duhan prirodan, Proziran i mokar i topao k tome  i ribe su u vodi i nebo je na grani i Pobornik-
Razumnik sve to shvaća i upravo zato lašti Vojnički nož prije odrubljivanja glave Pravednika-
Plamena kao U stare dane i svećenici što tumaraju svijetom poput marame Ostavljene na
vjetru i provode svoje dane detektirajući metale Ispod crkava usput zaboravljajući na
zapovijedi i bacajući Rozu tintu na propovijedi Mudraca koji se upravo kockaju za Moju
odjeću i čiste zube starim kostima i ne misle o svojem Želucu, svom jadnom zastarjelom
želucu industrijske Proizvodnje koji troši toliko puno da ti dođe da povratiš
I koji se kvari svake dvije godine
 
A tek parfemi na damama i starateljicama koje plešu po rubu Strijele i čiste glad i odlaze na
smetlište po nove oprave Koje će darovati svojim unukama kad napune 18 i budu spremne Za
ozbiljne teme poput: kako nahraniti svoju žeđ i napojiti Svoju glad, kako sprovesti kabelsku,
kako pokoriti ponosne i Oprati podatne i kako završiti sa svim tim stranicama Viktorijanske
Engleske
 
Kad razmišljam o slobodi nikad ne gledam na sat i pijesak mi Je u džepovima i jako se trudim
ne prisjećati se Quebeca ili Alžira i gledam srp i mjesec Egipta i plodne halje u dolini Nila i
zamišljam da sam Netko i da hodam po turbanima na putu do Slave pisane sa velikim S i
pijane brodove koji prenose Delikventnu Mladež u nove vode, nove obzore gdje se gitare
Kupaju u mlijeku a bubnjevi tuku po mesu robova i znaš li Uopće kakvo je meso robova?
 
Kavaliri s dekama izvezenim od žute svile i kršni Grenadiri Tvrdih obraza pokoravaju svijet
ispod trepavica i zar nitko Neće suzu pustiti dok se klaviri pune leptirima i lepet stvara Glazbu
i mjesec je na žicama  i sviraju Jesen stiže Dunjo moja, jesen rana i sve ječi, ali jeseni nema,
ponestalo, Provjerite u svojoj lokalnoj voćarni ako mi ne vjerujete, ali Nemojte mi se vratiti
puzeći kad shvatite da vas voćar ne Voli i da bi rađe proveo noć sa svojim bananama i da ima
Veliku browning pušku koja se odaziva na ime Mirna i koja voli Velike limenke konzervirane
juhe s okruglicama i dala bi život Za malo crvene vrpce koja se zamamno omata oko bedara
 
Izviđačice čiji glas uzrokuje pucanje stakla na čašama kao i Prozorima predsjednikove vile
u kojoj čuvari poput
Pasa ližu zidove i srneće glave glume ukras i uvijek su Nasmijane čak i dok njegova žena
spava s telefonom otklopljenim pored bračnog kreveta od turske hrastovine
I rastu li uopće hrastovi u Turskoj?
 
Sedam dana spojenih u tjedan napušta usta i sjene na balkonu Promatraju sunce i dršću i
strepe i kažu: "Što će biti s nama kad se sunce ugasi?" i svi se pitaju zašto se budale
Zaljubljuju ali nikoga ne zanima koliko rupa stane u ljudska Leđa i samo najbolji umiru mladi
ali što ćemo sa svima njima?
 
Prevoditelj čita knjige i piše pisma i fućka u mraku i šeta po Nepravilnim ulicama i uzima
mjeru svih stvari zdravo za gotovo I jede premalo salate, a Dobri Doktor Duh sjedi na
terapijskom Kauču i govori o svojoj majci koju sve rjeđe viđa i koja ga je Naučila gdje da
zabode iglu kako bi pogodio venu i njegov Psihijatar govori "Povjerite mi se kolega, povjerite
mi se, Otvorite svoja vrata, pustite da sve uđe i izađe", ali doktor Ga ne čuje jer su mu uši
pune medicinske prašine i uostalom Tko tu nosi kutu?
 
Radnici rastavljaju strojeve i brišu znoj sa svojih čela u Osami i oni jako vole sve što je
ljudsko i nije im strano, ali Zapanje se i hvataju za rukohvat kad vide ženske čarape i Smiju se
maticama i šarafima i žale se na klimu i ne mogu Pronaći pravi ključ i njihovo je kraljevstvo,
ali Sudac pere Svoje ruke i svoj crni pokrivač na potoku i ponavlja u sebi: "Nemam ništa s
tim, Ja nemam ništa s tim, nemam ništa..." 
I ceste se pune karavanama koje traže svoja prava i dim se Osjeća u zraku i ne gori nebo već
oblaci ali to su tako sitne Razlike i one nisu ni vrijedne spomena dok se 
Poštanski sandučići pune zrakom a pošte zjape prazne 
poput Gatsbyjevog automobila 
 
 
Moja se ljubav spušta po stepenicama
 
Moja se ljubav spušta po stepenicama
Pokraj trkaćih konja
Koji se pretvaraju u svilu
Netko vrši atentate na krošnjama
Ljubav je meta koja 
Pada na sjenke gelendera
Ja se rukujem s oblakom
Pokušavamo se dogovoriti oko kiše
Svakog kasnog kolovoza
Pokušavam izbjeći kišu
I ranjene vinograde
Ne želim da se blato 
Pomiješa sa cipelama
Cijelo se selo trudi
Izbaciti duhove iz svojih dvorišta
Seoski momci zapleli su se u ukosnice
Njihove djevojke zaplele su se u ljeto
Moja ljubav iskašljava Sunce 
I izdiše Mjesec 
Čuva zvijezde pod noktima
Ujutro su svi prijatelji
U podne su znanci
Poslijepodne poznanici
Predvečer stranci
U ponoć smo svi neprijatelji
Poslije ponoći 
Otvaramo novo poglavlje 
Crvenog i crnog 
Kao butelju prašnjavog vina
Moja ljubav redovito ispije 
Samo jednu čašu 
Zatim se umori
Dok ja sa škarama u ruci
Izrezujem snove iz starih novina
Cijelo se selo pravi 
Da do nas vijesti ne dolaze
Da nas svijet ne može prepoznati
Moja ljubav ne zna kad laže
A ja ne znam kad govorim istinu
 
 
 

 Festival se odvija zahvaljujući potpori
Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba i
Ministarstva kulture Republike Hrvatske

 

Back to top