2017/18

rođena 1990. u Sisku, studentica je fizike. Živi u Zagrebu. Pjesme su joj objavljene u različitim časopisima i portalima. Osvojila je drugu nagradu na međunarodnom natječaju za poeziju, Castello di Duino 2016., prvu nagradu na natječaju Stevan Sremac 2017. i nagradu Goran za mlade pjesnike 2017. za rukopis „Početne koordinate“

Grlo puno gelera

 
 
 
Igle
 
1940. Nada Sremec piše da žene po selima umiru 
nekontrolirano kao u Africi
 
*
 
U miraz dobiju propuh krletke i dugu, dugu iglu koja,
prišapne baka i namigne, nije za pletenje
Kad hrđa zatrese čela crvenom do pucanja seizmograma,
preobražene u tišinske aveti pokušaju
ustati uspravno u grlima susjeda
i zamole da odu u ljekara 
Od šamara uskoče šljivine kosti u obraze
kao oštre štihače u njivu
Kako mogu druge, možeš i ti 
 
Više i ne broje, sigurno jednom u srpnju ili kolovozu
prospu tegle nezdrave cikle
Po njoj gaze muška kopita, krda neobuzdanih kožnih cipela
timarenih poput tigrovih šara, jednako čvrstog ugriza
 
Često odu u baštu i nikad se ne vrate
 
 
Školarke bez majki pušu u jaglace 
tako spretno da prošuplje pamćenje,
Ukisele duge zimske hunjavice, prodrhte 
tenkove i granate 
ogoljene kao platane
 
Poslije nametnute amnezije
ponegdje uskrsnu majke i nemajke
iz sudopera i pećnice
Nemoćna kolonija krtica na danjem svjetlu
Grlo puno gelera
 
Teorem Emmy Noether naučila sam na fakultetu

Pa mogu pretpostaviti, Emmy
da smo žilavo žensko meso
Objema crte lica govore
svaki je dan bio usamljena srijeda,
simetrična kao polutke tvoje pameti
Moja je majka prošle godine
zamijenila srce  televizorom
nakon dugo premišljanja
Međugradska empatija ugurana je u loše dizajniran tramvaj,
netko ponovno pretražuje na internetu kontracepciju 
i kad me dotakne rub svemoguće mreže
dlačice se podignu kao da mi je hladan dlan pod majicom
 
Emmy Emmy
je li te hranila matematika tih sedam godina
kad su muškarci uzimali iz tvog mozga
Nikad plativši uz izliku
da u tebi ima samo brojčanih vrijednosti,
algebre previše sitničave, bezvrijedne
dugonogim filozofima 
Danas bi te zatvorili u računalo,
proglasili umjetnom inteligencijom i nazvali nekim koketnijim imenom
Vanda ili Irma
pa pustili da algoritme pretvaraš u
potreban broj bombi na svakom kontinentu 
da statistički nikad ne dođe do nuklearnog rata
 
Sjećam se kad su ti zavirivali pod teorem
na satovima klasične mehanike
misleći da je ispod brkato muško
Sigurno ne kruške žene 
koje opet kradu potpeticama cestu
 
Emmy 
svijet više ne stane u jednadžbu
Neke žene vjeruju da je u vrijeme lova dopušteno
dovesti ženu do ruba izumiranja
Tad osjetim oštru simetriju samoće
i znam da je i tvoja majka,
kad si plakala,
stajala pred sobom i prisluškivala
nikad ne otvorivši vrata
 
 
Adu Lovelace izjeda računalna logika, kasnije 
Ada izjeda Turinga
 
Londonski štakori dobrovoljno ulaze mačkama 
u zalogaj, u prijevodu: grad je toliko kiseo
da je nula pamćenje koje meandrira ulicama,
kao konjska sjecišta raspadnuta u topot
Nulu opipavaš
u strogosti odgoja,
a kad nitko ne gleda
neprecizno izrezuješ ljubav čim
oksidira ispod suknje
Ovdje otkuda promatraš,  matematika je pogon zbilje
i u šupljem mužu kojem možeš uvijek zapovjediti
da ti razradi kopita za galop
 
Ne prigovara, pokrije te kad usneš i pusti 
da te probavlja veliki stroj
koji može pljunuti čak i pi do beskonačnosti,
da sanjaš kako njegovi zglobovi
postaju tvojima dok
u istom snu, Erato, okružena mačkama i abakusima,
dementna, čisti kaučeve i psuje tvog oca,
ali mačke i dalje pišaju
 
Dolje je smrad kao da je mokraća uistinu oprala svijet,
žene škripe dok prerastaju korzete 
i kad se već umoriš od razmnožavanja brojeva
legneš u očevu pjesmu
da vas skupa izjedaju juhe tla,
radišnost saprofita
Iako se nikad niste poznavali
osim u kromosomima koji su ispravljeni
da umjesto poezije govore
neuronima Alana Turinga
 
Lise Meitner razbija uran, atomska bomba grize ocean

Iz sjene tvog oca padale su ohrabrujuće rečenice
čak i kad bi ga ta sjena pretekla
dok ste vozili bicikl
Uvijek je nosio otvoren zagrljaj da možeš 
učahuriti novorođene jednadžbe
Otac je rekao jesen je samo prozračna zemljina lubanja
pogledaj kako se migolje kaputi napunjeni ljudima
gurajući tvoje korake kroz testosterone
Kad su došli posaditi tenkove ispod prozora
zakopali ste aksiome
i čekali da vojniku naraste puška
A onda je 
 
otac prerastao krovove i progutao prve pucnjeve,
tamnjenje srčike svijeta brže od oguljene jabuke
Svijet je trulio još mnogo puta, Lise,
Tako je moj otac imao šibu kojom je crtao autoceste
po mačkama i našim nogama
Mi smo mu bježali 
sve dok nije debelom traktoru kao svinji
u maglovito jutro otvorio vrat
i zarastao u hrđavo
 
Vlakom prenosiš korijen u tuđi humus
učeći kako je apokalipsa djevojčica
u izgrebanom jajovodu
gdje čuješ kuckanje atoma
Ništa više od praznine koja poštuje sjever
besmisleno kao nedjeljnu misu
 
A djevojčica cijepa atomske jezgre
kad joj ugase svijetla,
razmiče rebra nuklearnih procesa
Ne sluteći da je pod suncem zašivena
 
razmažena lijena država,
sve hirovitija što je napučenijeg krzna
Predući mazi trbuh 
hidrogenske bombe
i čeka
 
 
Lovostaj
 
Nakon stodvadeset stepenica
dahtala je nalik labradoru koji ujutro šeta na uzici vlasnika
dok iz usta redovito izrasta nedovršeno dobrojutro 
Štucanje odzvanja zdjelicom
kao da je pupak pojeo hipocentar
 
U stanu ispod čovjek je mjesecima držao poplavu
 
Skupljao vodu u lavore po sobama, tko zna kad je zapravo puknula 
cijev u njihovoj kupaonici
Sad je voda već došla do drugog kata
 
Pred vratima je dočekuje predstavnica stanara
U kojem ste mjesecu
Bušit ćemo ovaj tjedan
 
Dojit ćete 
Ja nisam imala mlijeka
Otvara usta kao sinkronizirana lisica
Znate u nekim ljudima 
bijelo ne može poteći
 
Temperature su ispod nule
Takvi dani da se ljudi ljušte uz pistacije
Na blagajnama šutke upadaju u četvrtine kruha
i nema se kome priznati
Majka je opet bacila mačiće
nakon što je javila 
 
Jutros je jaki mraz prekrio mrtve košute
Iako je lovostaj
 
 
Ratna
 
Mladost se upuhne u dvocijevku, potom se vijest o poginulom vakuumira,
s potrebnim konzervansima da dođe dobro očuvana uz njegove znojne potkošulje
do tankog bubnjića žene, ona je baš jučer prerasla svoj odljev, raskuhava tvrde mrlje
visokokalorične rutine
Žedna je i usidrena
kad stigne zapakirani čovjek u pismu
koji izrecitira mušku smrt 
pažljivo numeriranu u raznesenom jutru
 
Tako se recitiralo samo u školi za državne praznike, sjeti se žedna žena
i popije hladnu litru vode
prije nego zatvori škrge
kao škure prije bure
 
 
Poslijeratna
 
Sinoć je izbacila iz pregače u kanalizaciju 
slomljenu zjenicu, kost koja ne stane u ležište 
nakon cijelonoćnog trenja s tuđim kostima
Odahnula i pomokrila jato nerođenih šarana
Možda netko naslućuje da je mogla voljeti više 
nego stane u dvosobne stanove,
ali sad je samo puna korozivne nesanice
 
Odzvanjam kao njeno šuplje središte 
kad oslonim uho na vrata njihova stana
 
Njena crnina titra kao vakuum na početku svemira
 

 Festival se odvija uz potporu Gradskog ureda za kulturu, sport i obrazovanje Grada Zagreba

 

Back to top