2017/17
 
rođen je 1983. godine u Varaždinu. Diplomirao je i doktorirao na Fakultetu elektrotehnike i računarstva u Zagrebu, gdje živi i radi. Autor je preko 20 znanstvenih radova u području analize govora i afektivnog računarstva. Pjesme su mu objavljivane u časopisima (Poezija, Riječi, Libra Libera i Staze), na portalima (ZiN Daily itd.), u zbornicima te u sklopu natječaja Na vrh jezika u 2016. godini
 
Kako sam umro
 
 
Moj
 
otac
staklenka
cikla sa svim svojim korijenjem
pola staklenke njezinog soka
prelijeva se 
po stjenkama
.gleda
otac
dolijevaju
šećernu vodu
zatvaraju
.ljubim poklopac
da drži
da ne ispadne sve to
 
 
Čvorovi na vunenom ogrtaču,
sletišta za orlove
 
pred tobom je blato
maleni dječače.
nisi poseban.
ne mlati šibama lokve.
 
kamenje u žabice
u kamenje
 
želim ti vidjeti oči kad izvodiš
svoj maturalni skok.
u nedostatku drugog
kad zamahneš rukama.
 
 
Kvadar
 
Tamo su travke polegle
i šaš se slamao u prave kutove.
Zmije su levitirale
na gornjoj stranici, samo su vrećice
prolazile.
I to me smiruje.
 
 
Sok (od malina)
 
u staklenci razrijeđen sok
nalivena voda na preostali sirup
izmućkano
treba to popiti
trebam to popiti da ne budem žedan
trebam to barem do pola popiti jesam
 
pola razrijeđenog soka
stajao je
hladan je
treba to do kraja popiti
trebam to do kraja popiti jesam
u sebe
usuo
 
 
Metak
 
Ovaj je metak kroz svašta prolazio.
Prljao se u antilopama, zebrama,
odnosio na sebi sluz.
To su iskustva.
To nikad do kraja ne očiste, ostane
uneređen i smrdi.
Loš, ali ne svojom voljom.
Uvijek iznova sastavljan. Vječno
 
u strahu od zabijanja u kost.
Tog tragičnog kraja.
 
 
Ovo nije moje vrijeme
 
Primi me za vrat.
Molim te guši, da osjetim dodir.
Ruke
su ti od mekog
stakla.
Hladno
 
Štipkaj,
imam krvi. Grkljan mi je
hrskavica i žile.
 
Zašto te osjećam kao mokru
foliju,
daj radi prstima
kao čovjek.
 
 
Kako sam umro
 
Klonuo sam
i pao
i umro
uz onu prometnu ulicu na Vrbiku.
 
Bilo je sunčano, a hladno,
ljudi su kupovali jogurt
i kifle.
Jednom su me rukom držali,
drugom držali jogurt i kiflu,
 
da sam to barem
i ja sebi priuštio.
 
 
Meke kazaljke
 
Mi smo se tako lijepo razlile,
u šest, šest,
to si bio brkonja sigurno.
Na suhom vinu si slikao,
imamo zlatne, tvoje arapske rubove.
Brkiću,
ne volimo tvoje kockaste pojave.
Nisi ti naš kubist Dali,
ti si Arapin.
Slikaj nas.
 
 
Kubistično
 
Dali je,
ni kriv ni dužan, završio kubističan
u mojim očima.
Ne treba tome pridavati pažnju,
on ima svoje svjetove.
Samo je,
kad me već završio
i kad sam se sušio,
odložio brkove u kutijicu za kistove.
Lice podijelio na pravokutnike, kosu
na crne kocke, i ruke
pojednostavljeno vukao po sobi.
Ostavio ih (za sutra)
i legao u prvi ćoškasti krevet.
S platnom.
 

 Festival se odvija zahvaljujući potpori
Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba i
Ministarstva kulture Republike Hrvatske

 

Back to top