2017/14
 
rođen je 1992. u Zagrebu. Završio je diplomski studij ukrasnog bilja te je trenutno nezaposlen. Piše poeziju, dramske tekstove i slikovnice, a bavi se i glazbom (slobodne improvizacije na prepariranoj gitari, art rock, electro pop s tekstovima na rudimentarnom mađarskom). Organizira manifestaciju eksperimentalne glazbe „Medika in Opposition“ u zagrebačkom klubu Medika
 
Dunavski Lososi
 
 
Coober Pedy
 
Kažete li da živite
U Coober Pedyju
Ili pod Coober Pedyjem
Jer se skrivate od sunca
Koje bi vas rastopilo
Kao i sve što se možda
Nekoć ovdje granalo,
Dijelilo, stajalo i hodalo
Bez zaklona i bez vode
 
Kažete li da radite
U Coober Pedyju
Ili pod Coober Pedyjem
Dok rezbarite galerije
Beskrajne bjeline u tami
U neizvjesnoj potrazi
Za crvenim opalima
O čijoj volji da vam se približe
Ovisi hoćete li već danas
Osigurati doživotni mir
Ili nastaviti razbijati
Krhke zidove
Dok ne izgubite sve
Kod kojih se možete
Zadužiti za hranu
I zapitate se
Umire li nada posljednja
Ili se ranije pretvori
U poslovičnu tvrdoglavost
 
Tražite li ponekad drukčiju sreću
U velikim kamionima s tri prikolice
Satima uz pustu cestu
Koja se topi na suncu
Kao vaša nada pod zemljom
I razočarate li se kad vidite
Da je ta velika sreća
Umorna od deset sati
Vožnje iz Adelaidea,
Premorena od dvadeset sati
Vožnje iz Alice Springsa,
Napol mrtva od tri dana
Vožnje iz Darwina
I samo joj vi još
Falite u životu
 
Kažete li da ćete završiti
U kamionu
Ili pod kamionom
 
Kuki
 
Nekoć sam gledao patuljka
Kako vadi krastavce iz čizburgera
U sjeni Simonijeve topole
Smijehom sam prikrivao 
Fragilnost svog uma
I pjevušio „Piceriju“ od Čupe Kalača
A ne „Naiven ples“ od Siddharte
 
U posljednje vrijeme povremeno
Prozborim par riječi s patuljkom
I odlutam u izolaciju
Da nitko ne vidi
Kako whisky gutam poput vode
I lozu srčem kao expresso
 
Više se ne trudim smijati
I neki su zbog mene zabrinuti
Pokušavaju mi pomoći
I otjerati tvoj glas iz moje glave
Ne žele da me opsjedaš
Kao Gongore Varáma
 
A ja zapravo nisam siguran
Želim li si pomoći
Jer mi je trenutno jedina zanimacija
Kako se razoriti
Nesklon sam ilegalnim drogama
Ali mogao bih oblizati
Psihodeličnu poslasticu pred policijskom postajom
I satima vrištati
Mogao bih si batom mlatiti obraze
Dok se ne zarumenim kao
Kožica krezubog pajceka na ražnju
Mogao bih na Božić obučen
Ušetati u rijeku i cijediti se
Dok ne iskašljem pluća
I mogao bih ti ostati vjeran dok ne nađem
HIV pozitivnu osobu za snošaj bez zaštite
 
 
Čekam da mi baciš frizbi
 
Stojim nasred posnog travnjaka
Između dvije prometne ulice
I dvije ciglene četverokatnice
Obavio sam što sam trebao
Uz  ispucalo deblo platane
I opet sam propustio
Druženje s Reom, Švrćom i Bartolom
Pa mi sad preostaje šnjofanje
Tragova njihovih izlučevina
Na tvrdoj suhoj zemlji
 
Ako se nastaviš tako kasno buditi
I tako dugo riktati za
Izvođenje mene na zahod
Do kraja života ću se
Obraćati samo tvojim
Gološapim kompanjonima
Koji uopće ne kontaju
Moje glasovne signale
I nikad neću imati potomstvo
 
Sad samo čekam da prestaneš
Tipkati po tom mobitelu
I konačno mi baciš frizbi
Da ti ga mogu vratiti
I krenuti doma
Jer mi je to jedina radost
U ovom repetitivnom životu
 
 
No face, no name, no number
 
Volio bih pokazati
Svoju nježniju stranu
I otvoriti brodogladilište
U kojem ću nasukane lađe
Milovati gdje ih buba
Mazati s kremicom
I blagim glasom šaputati:
„Ne boj se, brodiću,
Sutra ćeš biti kao nov“
 
Volio bih pokazati
Svoju mirniju stranu
I ostati kod kuće
Trideset noći u nizu
Bez potrebe da tražim
Losove na dnu rijeke
Jer sam krivo čuo
Ribiča koji spominje
Dunavske losose
 
Volio bih pokazati
Svoju obzirniju stranu
I pojavljivati se na
Radionicama izrade
Pare za makete
Parnih lokomotiva
Od šećerne vune
I audicijama za smotre
Gojaznih hostesa u
Mornarskim majicama
Na koje me redovito
Zovu ljudi o kojima
Uopće ne razmišljam
 
 
 

 Festival se odvija uz potporu Gradskog ureda za kulturu, sport i obrazovanje Grada Zagreba

 

Back to top