2017/12

(Split, 1992) osnovnu školu i gimnaziju završila je u Komiži na otoku Visu. Trenutno boravi u Zagrebu gdje studira kroatistiku i sociologiju na Filozofskom fakultetu. Njena je poezija objavljena u više časopisa, zbornika i na portalima. Godine 2016. pobijedila je na natječaju za književnu nagradu Grada Karlovca "Zdravko Pucak" rukopisom Brojanje pogrešaka. Članica je književne grupe 90+
 
Jezik ne laže
 
 
polupani lončići
 
žmiri čelom naslonjen 
na ulazna vrata zgrade
jedan, dva, tri kata
četiri, pet, šest, sedam stanova
čučim iza grma, imam
osam, devet, deset godina
i ne razumijem zašto njegov otac toliko pije
zašto ne voli mog oca
brani nam da se igramo nakon škole
jedanaest, dvanaest, trinaest ožiljaka
na podlaktici njegove sestre 
čula sam sinoć kako viče
njihov je otac zapalio namještaj
pod mojim balkonom urlao da je rat
četrnaest, petnaest, šesnaest
ljeto joj kola tijelom
na plaži morskom travom
skriva raširene noge, ocu je važno
samo da se ne križa s tri prsta
sedamnaest, osamnaest, devetnaest
odlazim, kažem joj
ti to možeš vjerujem u tebe
samoj sebi zvučim prazno
dvadeset
tko se nije skrio magarac je bio
imam devet godina, čučim iza grma
moj spas za mene
imam devet godina, on ima deset
pik spas za mene
pronalazi sestru iza traktora
udara joj šamar
imam devet godina, vičem
polupani lončići
plačem cijelu noć u krevetu
Dobro sam, tata
 
Dobro sam tata
Svijet i dalje ima obrise stvarnosti
Kuće su tu da u njima netko stanuje
Ljudi da ih netko ostavlja
Možemo sami viču u kolonama
Oni mogu sami tata
Viču u kolonama pod mojim prozorom
Napiši mi pjesmu ti si uvijek sretna
Uvijek se smiješ napiši mi pjesmu
Kako ulazim među tvoja bedra
Ništa nije u redu tata
Usta su mi krila lastavica uvijek prema dolje
Okrenuta stabla naopako korijenje viri
Nitko ga ne zalijeva nema smisla bez zemlje
Srce kuca u ritmu jogiranja ljudi pod prozorom
Prozore oblažem novinama koje ne čitam
Spavam s mobitelom na licu 
Crvenom notifikacijom na trepavicama
Blinkanjem kružnica započinjem jutro
Umjesto kave zalijevam se vinom
Nisam dobro tata
Kažu ti si uvijek tako sretna uvijek pjevaš
Napiši mi pjesmu dobro izgledaš
Dlanovi su ti tako sitni oči velike
U njima je čitav baš čitav svijet
Jogira pod mojim prozorom
Milijarde glasova napiši mi dođi hajde
Nitko me ne jebe tata
Svi kruže oko moga gnijezda žalcima
Ali nitko ne ubada
Naučila sam sklapati noge smrtonosno
I zauvijek poput bogomoljke
Kruže šalju poruke s njihovom se crvenom
Notifikacijom ujutro budim na trepavicama
Umijem vodom i sredstvom za čišćenje lica
Osjetljiva koža ujutro i navečer
Dobro sam tata
Opet će doći smetlar i odnijeti ih u svom kamionu
Poput kraljevića koji će osvojiti moje srce
 
 
možemo samo vikati upomoć
 
sparina je, pletenica oko vrata
vlasi koje golicaju leđa
kapi smo, na stražnjoj strani koljena
kraste nakon sezone komaraca
danas je ljeto, kažem
uvijek te je lijepo sresti
ne volim pivo, kažem
koje miriše na cvijeće za groblje
uvijek je grimizno
uvijek ga naraste previše
i smiješ se smiješ se smiješ
takva stvar ne postoji, kažeš
ljeto klizi stražnjom stranom koljena
ljeto smo, i sudaramo se 
ramenima u gomili
žigošeš mi dlan 
na hladnu podlakticu
kao prijepodne na plaži
ili smrtonosna bolest
 
 
Pismo
 
piše: jako mi nedostaješ
danas sam gledala
onu seriju koju mrziš
gdje su mama i kći najbolje prijateljice
popila sam pivo
lijevom rukom mazila jastuk
jebi se da znaš
očistila sam stan
gledala svoj odraz u sudoperu
i dalje mi je ostalo vremena
za samopregled jezika grudi
noktiju i kože lica
umirem sigurno pa sam htjela
da ti javim: nedostaješ točka
muškarac u reklami za probleme s prostatom
liči na tebe smije mi se točka
tražila sam tvoju odjeću
ne sjećam se gdje sam ju sakrila
nosim one crvene prozirne gaćice točka
i držim dlan dovoljno blizu dovoljno daleko
da ovo sjećanje na tebe napravim ugodnim
ako doživim jutro uništit ću ovaj papir
ali umirem sigurno
jezik ne laže neko zlo se sprema
brojim u minutama
imam vremena za još 25 riječi
otvorit ću novo pivo 
počinje šesta sezona 
promašivanja kante za smeće
lopticama papira
neću dočekati jutro točka
obuci nešto lijepo kad dođeš da me vidiš
 
Usisavač
 
usisavam nepravilnim osmicama
možda tvoje možda tuđe dlake iz staroga stana
dok tata leži na krevetu ne pomičući ništa
osim očiju i usta koje osuđuju zbog propuštenih
mucica na podu letvica na krevetu obaveza
sljepoočnice pulsiraju u ritmu gutajuće zvijeri
koja izgubi rat od špangice kojom se zagrcne
iskašlje kratak spoj i žilu na tatinom čelu
razmišljam ovdje smo zajedno spavali
mada smo više bdjeli nad vlastitim udisajima
sada se mogu samo igrati lovice s tvojom epidermom
i parom čarapa u vrećici velikog trgovačkog lanca 
od njih ćemo napraviti lopticu za psa
iskoristit će ju jednom i onda izgubiti
u proljetno popodne dok ćeš na drugoj strani grada 
kihati u jastuk ja ću žaliti za psom koji nije postojao
crijevo usisavača zapinje za štokove vrata
stvara melodiju pjesme koja se svira na sprovodima
kada lijes već uranja u more zemlje i koljena podrhtavaju
kabel se omotava oko nogu golica gležnjeve
jer vrijeme je kad su prekratke hlače
prestale označavati naslijeđenu odjeću 
bacit ću prepunu vrećicu u smeće
čestice prašine plesat će kroz zraku sunca
gledat ću ih žmirkajući očima glumeći semafor
na najprometnijoj ulici u gradu dogodit će se sudar
vozač tramvaja izaći će s metalnom šipkom
urlajući na sunce i prodavača kukuruza
bit će to najpregledavanija fotografija u albumu čovjeka 
koji će jednom možda napisati moju biografiju 
zaboravit će te spomenuti
 
 
obukla je sve mrtve
 
obukla je sve mrtve, u ovom gradu
izrasli smo joj iz pupka
svih desetoro, naslagali se
jedan iznad drugoga
kao linije na štokovima vrata
u istoj sobi spavali
grijali hladna stopala zimi
ljeti raširenih ruku molili za vjetar
sve mrtve je obukla, svojim rukama
češljala im kosu, unazad
popravljala nabore tkanine
sklapala oči ljubila u čelo
kao noćna leptirica spretno, kružila
oko vruće smrti gojila djecu
izbjegla žarulju ispratila druge
u nježnost 
netko će od nas sutra obući nju
u istoj sobi, nas desetoro
sašit će joj haljinu od leptirovih krila
pustiti ju da otplovi s plimom
na prstima ostat će prah
neće moći poletjeti
zarezat ćemo u drvo prvu pogrešku
odmah iznad najstarijeg sina
 
 

 Festival se odvija zahvaljujući potpori
Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba i
Ministarstva kulture Republike Hrvatske

 

Back to top