2017/ 09
 
rođen je 1988. u Gradačcu. Studirao filozofiju. Diplomirao kroatistiku i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivao pjesme u Ka/Os-u i Jatu, studentskim časopisima za književnost. Autor je na portalu Ziher.hr. Radi u Nakladi Ljevak.

Strukture kratkog trajanja
 
 
I. DAN
 
Prvo iskočim iz mekanog ždrijela,
potom izvrnem nekoliko puta svoj jezik
pokušavajući dotaknuti oči.
Šišmišja krila koja lepeću ignorirajući svjetlosni val.
Očima ližem sluz iz ušiju,
uzmem skije, pomodrim od vedrine,
kupim kutije sa slovima i slikama, pročitam niz,
izronim, zaronim, očistim pijesak,
progutam germknedlu, zaboravim kremu za sunčanje,
opsujem majku političaru,
naguram u prazne džepove elektroničko zlato
te slijep, gluh i bez jezika krenem u dan.
 
U bolnici prijepodne brojim kutije kao Maković,
popodne zalijem stolnjak varivom od poriluka.
(Šarena kartografija porculanskih brodova.)
Nakon toga skočim prijatelju na sprovod,
potom brzinsko šišanje, prije kraja radnog vremena,
zatim izlijem sluz u uši od baruta.
(Roj pipaka na jeziku, potrubi za zdravu vožnju!)
Predvečer uzmem kilu mandarina (živi zdravo!),
u njihovoj jezgri pronađem dvije očne jabučice.
Te naposljetku, nakon što sam trkom odradio osmosatni posao,
slijep, gluh i bez jezika izvrnem pauka.
 
Navečer, uz pivo i
kutiju anestezije kutiju amnezije kutiju eutanazije,
zakoračim smjelo i bez straha u trakt noći.
 
II. KLIZEĆI START
 
Pođoh napisati pjesmu ali nabasah
na vickast start pravu pošast
iskapih pedeset tri šalice za kavu poslah trideset dva maila
oderao sam dvije debele kože s vozačice taksija
koja je radila osmice u mojoj glavi
iz koje se dogovor kod sata iscijedio kao
ozebla baterija za laptop istrošena kao
najstariji zanat na svijetu
i tri debele kože sa svoje proklamirane
flagelantske tvrdnje koja nije samo moja
da se taksijem voze samo snobovi
ogulio sam četrdeset i četiri snoba sa svoje kože
nazvao sam dvadeset i tri osobe skinuo sto i pet 
aplikacija i žurno obrstio sa stabla dobra i zla
sve memeove gegove i svaki neobećarac
po povratku sam ogolio film i odvrtio ga u pravcu
osmica u svojoj glavi odgovorio na sedamdeset i dvije
žurne tuđe opaske, nabacao 345 slučajnih
automatskom pameti odabranih brojeva zavrtio se
na svom virtualnom trgu ukrug oko svoje osi
kao danijel dragojević i iz te hektike
izbio dva bisera: „klizeći“ i „start“
direktno u ogledalo
pred svinju 
– dakle čist svejed i pametan –
pođoh napisati pjesmu ali 
umjesto toga lagano se odjavih.
 
KOCKA ŠEĆERA
 
Malo TV-ekologije:
Na Grenlandu navodno prodaju prve redove 
uz pogrebni spektakl otapanja ledenjaka.
U kulturi koja kurva vlastitu smrt.
 
Otapanje donosi kraj. 
Na stolu je ostala takva tlaka.
Igra kineskih vojnika u turskoj kupelji.
 
Malo TV-politike:
Tolika količina pomahnitala domoljublja 
iz djetinjih školskih dana 
izgubi se u hodu 
po sparušenoj zemlji zrele stvarnosti. 
 
Skrivena sam u babinu zapećku. 
Promatram svijet kroz opnu. 
Mačja dlaka struji na opni zraka.
 
Baba kucka po opni prozora i broji perje.
Hrpe mokrih čarapa vise na dalekovodnoj žici.
 
Kroz opnu promatram svoj smeđi bazen
iz kojega se puši.
Turska kupelj. Bit će moj kraj.
 
Bolje kineski grob nego babin rob.
 
Sparušeno perje ne može se izbrojati.
Baba se propela nad bazen.
 
Ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, 
ostaje samo.
Kucnuo je čas. 
TV je ugašen.
 
Ako li pak umre, donosi obilat rod.
Ako probijem opnu bazena, 
a probit ću,
babi će se osladiti.
 
BABILONSKI TORANJ
 
Moj tetrapak govori pet različitih jezika. S vrha
puca pogled na slapove mlijeka. Rijeka
jezika se slijeva. Zaleđena u novom proizvodu 
tvrtke Končar. Ako ga uštekaš u novi šteker.
Sa štekera su prvu riječ progovorile zelene vlati
vremena.
 
Iz ruku izbija fini rad posvećenosti, zrnovlje bljeska,
prelijeva se paprat, hod po površini očne jabučice,
gdje Sunce stvara ljeske, veliki val, mreškanje.
Munjevlje na mjesečini, munjevlje na zvizdanu.
Iz živorodnih ruku bijele tehnike izlijeću
travke promjene.
 
Radovi su stali. Ruke će prosijati Mliječnu stazu.
Naš konačni cilj. (Osim ako ne baciš tu ocvalu pirgavu
deku.) Šator pod kojim se kampira na livadi od
jabučnih kora, ili nekog drugog voća, mišjih rupa i 
subotnje groznice. Groznica se sladi kazetofonom.
Pušu vjetrovi promjene.
 
Grozno je čekati da se uši probude i obave kupku. Sve
je bolje od mišje. Umjesto jabuka puši se kotlovina, umjesto 
jabučne leži kora od banane, tko se oklizne, ide iznova niz trusne
padine. Lakše se spušta po karoseriji Volva čeških registracija.
Ili po leđima žutih Dacija ovdašnje demarkacije. Život je
velika kotlovnica
 
u čijem trbuhu rastu zlovoljni tumori. (Ima
pjesnika koji ne vole rime tumor/humor
i smatraju da je to glupo. Ima ljudi koji ne vole 
ritam pjesnika i smatraju da je to dozlaboga
glupo. Kao ribarski štap u lokvi m(0t0rnog)ulja.
Puše smrad iz kotlovnice.
 
Umjesto klizanja radimo kompost na bazi akumulatora. 
Proizvodnja: stari kontinenti. Narudžba: Grad Zagreb.
Limit: Do smrada promjene. Brdo smo koje ne prestaje 
rasti. Kazetofon Grundig, 86. godište. Tuna, Japan, lignja
patagonijska, zemlja porijekla: Indija. Mnogi ćemo ga 
dograditi
 
uigrano kao raspjevane vrane.
Jakuševečko brdo 
gradimo uludo.
 
 
 

 Festival se odvija uz potporu Gradskog ureda za kulturu, sport i obrazovanje Grada Zagreba

 

Back to top