Zarez, 429
 
rođena je u Zagrebu 1985. Završila filozofiju i religijske znanosti. Piše kratke priče i poeziju. Objavljivala u Garavom sokaku, Quorumu, Riječima i Zarezu


 
 
Pokret otpora protiv zombija
 
Pokret otpora protiv zombija
 
zombiji su gluplji od vampira. 
zombiji ne mogu podnijeti da si živ. moraju te pojesti. ozbiljno. 
pa znaš one snove kad bježiš od poznatih i nepoznatih lica.
i  inače uvijek je jedan zombi. uvijek je jedna kao fora. oni te njuše.
ako se zalediš ne vide te. 
šta pišeš ti? pita me Vid.
zapisujem količinu gluposti koju možeš izgovoriti u trideset sekundi kažem. 
vampiri su cool na kretenski način nastavlja ali sad su zombi filmovi hit. 
ljudi ih vole gledati jer se poistovjećuju.
morat ću staviti veliki poster zombija na zid umjesto
da se cijepim protiv gripe kažem mu. 
to zvuči smiješno samo kad pričam. je l da?
jesi ti zombi? pitam ga. 
ja sam u pokretu otpora uozbilji se Vid kao jedan od posljednjih živih.
 
Električni djetlić
 
noć je već pala a bušilica mog susjeda
apolonski radi. ni četa ljubavnika
oslobođenih vremena i obzira ne
bi parirala električnom djetliću
dok vibracijom trese kvake cijele zgrade.
svako malo bušilačkim
karakterom prodire u teško osvojive zidove
i na glavna vrata zalijepi:
SITNI POPRAVCI IZMEĐU 17 i 20 h
ISPRIČAVAM SE 
(u proljeće je najživahniji kao da misli tjera 
zvukom).
kad bi više jebo manje bi bušio
kaže Vid i ode van.
drugi sjede doma i prave da ne čuju –
pa već trideset godina buši
kako da čovjek baš sad reagira?
sutra će možda 
gađati ljude šmajserom s balkona.
k vragu složit ćemo se i reći policiji kako je 
bio vrijedan i uglavnom tih i
uvijek se ispričavao za svoje aktivnosti.
a pitajte i njegovu mamu još je živa
u svom podrumskom stanu. pišite joj molim
jer je gluha.
 
Tko se nije skrio neće bit ni pronađen
 
kad se iskobeljam ispod toplog popluna svakodnevice
sjednem na granu starog oraha
i odmah znam što želim - ništa. sjediti na njoj
dok mi koža upija lepršavu svjetlost kroz mlado lišće.
 
stotinu metara dalje odvija se povijesni događaj.
mutanti s aureolama testosterona 
stoje na tramvajskoj stanici pred
izbočinom na drvetu nalik na vaginu i vrškom kišobrana 
uz smijeh bockaju
ono što će uskoro dodirivati.
 
stotinu metara dalje ne postoji 
dok sjedim na orahovoj grani.
Vid leži izvaljen na travi. šutimo. 
ne priliči u ovakvim trenucima brojati ni misli 
ni pokrete ni drvo koje pleše samo od sebe.
 
Dan kada ježevi popizde
 
ovo je najmračnije doba godine.
 
grozničavo se kupuju zadnji sati smiraja.
glancaju se bodlje bruse 
jezici oštre zubi
(sanjala sam noćas povorke našminkanih ježeva
kako marširaju jedni na druge
i vode bitke po haustorima).
 
po kavanama
već se naveliko pije. a pije se i potajno.
pije se u mislima. čiste se stanovi 
čvrstom rukom ribalicom
sve dok se u ulaštenom drvetu ne 
odrazi lice same nemoći.
i šali se. večeras se puno šali i glasno da se 
ne čuju koraci koji već prilaze vratima.
jer
zatvori se otvaraju samo danas
 
a ljudi dobivaju krila za blizinu.
previše blizine. previše blizine.
to boli. nenavikao na bliskost čovjek 
postaje ratoboran. 
 
danas se treba
lagano osmjehivati. bez okrutnih šala.
bez nadimanja.
danas treba biti osobito razuman. nikako
bučno zadovoljan. ne šarmirati. ne pokazivati 
znatiželju. 
 
pritajiti se.
 
i ni slučajno ne 
pokušati pobjeći činiti dobra djela
ili tražiti lokalnog kritičara.
 
i ne sprdati se. to što je tebi usamljenost
pred nosom svakodnevno nije razlog
da se petljaš u kolektivni raspašoj.
Vid mi je ostavio 
poruku na vratima i nestao.
 
kad pukne vatromet ne očekuj ništa.
i ne pokušavaj razumjeti jer večeras se
nema što razumjeti.
 
i jedi laku hranu. budi bez
sažaljenja.
a svojoj gospođici samoći tako ljupkoj i žestokoj
pogladi kosu i daj toplog griza da brže zaspi.
 
a sad zaboravi svaku misao koja te oplahnula. 
i pritaji se.
 
ljudi su najopasniji za vrijeme gladi ratova 
državnih izbora 
i kad je Badnjak u pitanju.
 
Mali kupaonski koncert
 
opet noćas starica
u kupaonici pjeva
(slušamo kroz ventilaciju 
kao da je tu).
jeka se lijepi po pločicama
i čini se da ih je nekoliko.
na kraju koncerta joj plješćemo. 
(znamo da nas čuje).
 
u zadnje vrijeme pjeva sve češće
i hrabrije.
 
one noći
kad izostane kupaonski pjev
znat ćemo da ne precjenjuje više 
svoj dah kaže Vid i priprema
svečano odijelo.


 Festival se odvija zahvaljujući potpori
Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba i
Ministarstva kulture Republike Hrvatske

 

Back to top